Danas ćemo uživati u predstavama 𝐀𝐕𝐀𝐍𝐓𝐔𝐑𝐄 𝐌𝐀𝐋𝐎𝐆𝐀 𝐉𝐔𝐉𝐔 GKL Rijeka i 𝐁𝐀𝐉𝐊𝐀 𝐎 𝐑𝐈𝐁𝐀𝐑𝐔 𝐈 𝐑𝐈𝐁𝐈𝐂𝐈 GK Zorin dom Karlovac te u otvorenju izložbi “𝐋𝐔𝐓𝐊𝐄 𝐎𝐒𝐕𝐀𝐉𝐀𝐉𝐔 𝐇𝐑𝐕𝐀𝐓𝐒𝐊𝐔 𝟏𝟗𝟐𝟎.” autorice 𝐀𝐧𝐭𝐨𝐧𝐢𝐣𝐞 𝐁𝐨𝐠𝐧𝐞𝐫-Š𝐚𝐛𝐚𝐧 i “𝟗𝟎 𝐆𝐎𝐃𝐈𝐍𝐀 𝐔𝐍𝐈𝐌𝐀-𝐞” autora 𝐋𝐢𝐯𝐢𝐣𝐞 𝐊𝐫𝐨𝐟𝐥𝐢𝐧 𝐢 𝐈𝐯𝐚𝐧𝐚 Š𝐩𝐨𝐥𝐣𝐚𝐫𝐞𝐜𝐚
10,00
GKL RIJEKA
AVANTURE MALOGA JUJU
(dramska i lutkarska predstava)
O predstavi:
U autorskom projektu poznatoga naziva, redateljica Renata Carola Gatica i dramaturginja i glazbenica Ivana Đula bave se translacijom pjesme u kazališnu predstavu. Bez želje za klasičnom dramatizacijom pjesme, autorice se u procesu rada neće oslanjati isključivo na sadržaj pjesme. Upravo suprotno, naglasak će biti na njezinoj formi, na glazbenom obliku, melodiji i ritmu. Kroz proces zajedničkog istraživanja, autorski tim će se fokusirati na pitanje: kako postaviti jednu pjesmu?
Polazna točka istraživanja bit će pjesma koja je već generacijama jedna od prvih pjesmica koju djeca nauče. Riječ je o pjesmi Avanture maloga Juju. Zajedno s našim glumcima, publika će ući u svijet mame Kukunke i tate Tarante te maloga Juju koji je velik kao palac, poznaje sve životinje i govori njihove jezike. Svaki dan provodi u zoološkom vrtu i radosno razgovara sa svim stanovnicima vrta. No, jedne se životinje boji – krokodila.
Mali Juju, kao i svako dijete pa i svatko od nas koji formalno nismo više djeca, gajimo neke svoje strahove koji su često i nerealni. Kako ih konfrontirati, suočiti se s njima i pokušati prevladati ih, pitanja su koja će ova vesela i ritmična predstava postaviti i pomoći da odgovor nađe svatko za sebe.
Trajanje: 35 min.
Dob: 3+ (vrtići i niži razredi osnovne škole)
17,00
GK ZORIN DOM KARLOVAC
BAJKA O RIBARU I RIBICI
(dramska predstava)
O predstavi:
ŠTO ZAŽELIŠ, TO ĆEŠ I IMATI!
Na žalu sinjega mora, u staroj kolibi od gline, skromno i skladno živjeli su Starac i Starica. Starica je ostajala na pragu, na žalu i prela pređu. Stvarala je niti kojima su vješto i s ljubavlju, tkali svoj život , iz dana u dan. Starac je napuštao žal i odlazio na morsku pučinu loviti. Donosio je sunce, more, vjetar, zemlju (a ponekad i pokoju ribicu), kojima su, iz dana u dan, „hranili“ svoj život.
Proživjeli su tako, isprepleteni jedno s drugim, upleteni u disanje mora, mnoga ljeta.
Jednoga dana u ribarevoj se mreži našla neobična riba.
Riba zlatna!
Zamolila ga je da ju pusti, a zauzvrat mu obećala otkup.
Što zaželiš, to ću ti i dati!
Dobrohotan i skroman starac pustio je ribicu, ne uzevši nikakvu naknadu, ne zaželjevši niti jednu želju. Vrativši se na žal, ribar je ispričao ženi o nesvakidašnjem događaju, o čarobnoj i tajanstvenoj ribici zlatnih ljusaka. Mogućnost ostvarivanja i opredmećivanja bilo koje želje, počela je odzvanjati u staričinom srcu i titrati joj pred očima, navlačeći na njih veo pod kojim je sve izgledalo drugačije: život, stvari, prostori, odnosi, ona sama.
Upravo će ta zaslijepljena želja biti pokretač brzih i ulančanih događaja poznate bajke velikoga ruskog pisca Aleksandra Sergejeviča Puškina. Napisana 1833. godine ova je bajka i danas jednako relevantna i rezonantna. Zašto? Zato što je, unatoč promjeni objekata želje, priroda ljudskoga srca ostala nepromijenjena. Zadovoljenje jedne želje ne donosi smiraj i ispunjenje već, naprotiv, povlači za sobom drugu želju. „Glad“ postaje sve veća, sitost sve kraće traje. Starica će puno puta zaželjeti. Starac će puno puta, želeći ju usrećiti, otploviti na sve nemirniju i tamniju morsku pučinu. Ribica će ispunjavati želje, uz upozorenje: Zlato moje crno može biti Onom tko gospodar želji nije. No u jednom trenutku, zlatni se veo morao podići, a iluzija nestati. Starica je dobila „sve“, kako bi gubitkom tog istog „svega“ spoznala da zadovoljstvo i ispunjenje ne proizlaze iz toga što ima i koliko ima, kako izgleda, koje čizme i titulu nosi, već iz toga koliko čuje vlastito srce i kakvim očima promatra život oko sebe koji ju svakodnevno daruje malim čudima. U jednom trenutku, ribica nije ispunila staričinu želju. U jednom trenutku, ribica je lupila repom i otplivala. To je „buđenje“, kao i sva životna „buđenja“, moralo proizaći iz gubitka i pomalo bolnog prizemljenja.
Trajanje: 55 min.
Dob: 10+ (viši razredi osnovne škole)
𝐋𝐔𝐓𝐊𝐄 𝐎𝐒𝐕𝐀𝐉𝐀𝐉𝐔 𝐇𝐑𝐕𝐀𝐓𝐒𝐊𝐔 𝟏𝟗𝟐𝟎.
Kazalište marioneta, osnovano 1916., vodi književnik Velimir Deželić. Za novostvoreni Teatar marioneta Ljubo Babić izrađuje likovne nacrte i skice lutaka za najpoznatiju međuratnu predstavu, igrokaz Dragu-tina Domjanića Petrica Kerempuh i spametni osel, 9. travnja 1920. Među članovima Teatra marioneta je i Mladen Širola prvi hrvatski član UNIMA-e, od 1933. Djeluje i zasebna kazališna scena Umjetnički klub Teatra marioneta, a estetski dometi predstava oduševili su Stanislavskog za boravka Hudožestvenog teatra u Zagrebu 1923. Teatar marioneta ponovno djeluje od 1935., a umjetnički ga usmjerava Mladen Širola. Zahvaljujući Vladi Habuneku i Radovanu Ivšiću, začetnicima Družine mladih (1940. – 1948.), u hrvatski lutkarski prostor stupaju javanke i ginjoli. U Splitu djeluje Sokolsko lutkarsko kazalište od 1933., na čelu kojeg je poznati arhitekt i scenograf Vlaho Linardović. Između predstava ostvarenih u tehnici marioneta izdvaja se Kalasira, kći egipatskog kralja ili lotosov cvijet, ili Marinko u Egiptu, iz 1935. Rađena prema literarnom predlošku Franza Poccija na scenu dovodi Malog Marinka približnog scenskom sta-tusu njegove europske subraće, Punchu, Karagözu i Hanswurstu, ali i hrvatskom rođaku Petrici Ker-empuhu. Na Sušaku/ Rijeci kratkotrajno postoji Sokolsko marionetsko kazalište (1933. – 1935.). Vodi ga Zvonimir Turina, profesor hrvatskog jezika, a većinu tekstova napisao je istaknuti dramski pisac Viktor Car Emin. Glavni protagonist Car Eminovih igrokaza je dječak Jurić koji je tipološki srodan zagrebačkom Petrici Kerempuhu i splitskom Malom Marinku. U Osijeku istodobno djeluju četiri lutkarska kazališta: Katoličko gospojinsko društvo, Udruženje židovskih žena, Sokolsko lutkarsko kazalište i češko Lut-karsko kazalište. Prva predstava Sokolskog lutkarskog kazališta održana je 31. prosinca 1935., a redatelj igrokaza Car i detektiv bio je Stanislav Hočevar. Češko lutkarsko kazalište i Sokolsko lutkarsko kazalište ispomažu se posudbom tekstova, a predstave su na obje pozornice realizirane u tehnici marioneta. Glavni junak čeških predstava Kašpárek, svojim poetičkim određenjem približan Petrici Kerempuhu, Malom Marinku i Juriću, u Sokolskom kazalištu lutaka naziva se Gašparček. Produkcija lutkarskih pred-stava zamire 1938., ali umjetničkom raznovrsnošću prethodnica je današnjeg Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića. Izložba se temelji na gradivu Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU u Zagrebu i Muzeja Slavonije u Osijeku.
𝐀𝐮𝐭𝐨𝐫𝐢𝐜𝐚: 𝐀𝐧𝐭𝐨𝐧𝐢𝐣𝐚 𝐁𝐨𝐠𝐧𝐞𝐫-Š𝐚𝐛𝐚𝐧
𝟗𝟎. 𝐆𝐎𝐃𝐈𝐍𝐀 𝐔𝐍𝐈𝐌𝐀-𝐞
Međunarodna lutkarska udruga UNIMA (Union Internationale de la Marionnette) osnovana je 20. svibnja 1929. u Pragu, prigodom Petoga susreta čeških lutkara, na koji su bili pozvani i gosti iz Bugarske, Francuske, Jugoslavije, Njemačke, Austrije, Rumunjske i Sovjetskog Saveza. Tako je postala prva međunarodna organizacija u kazališnom svijetu uopće. U kratko je vrijeme iz malenoga kruga prijatelja prerasla u respektabilnu svjetsku organizaciju sa članovima na svim kontinentima. Izložba na 52. PIF-u želi pokazati najvažnije trenutke u povijesti UNIMA-e povezane s hrvatskim lutkarstvom. Navode se svi kongresi (bez obzira na sudjelovanje predstavnika iz Hrvatske) te sva ostala događanja u kojima su sudjelovali predstavnici iz Hrvatske ili su bili organizirani u Hrvatskoj. Hrvatska se rano uključila u UNI-MA-u: već 1933. na 4. kongresu UNIMA-e zabilježeno je sudjelovanje Mladena Širole. Važan je datum 20. ožujka 1992., kad je osnovan Hrvatski centar UNIMA i iste godine vrlo aktivno sudjelovao na 16. kongresu u Ljubljani. Od 18. kongresa 2000. u Magdeburgu Hrvatska ima svoga predstavnika u najvišem tijelu svjetske UNIMA-e, Izvršnom odboru (Egzekutivi). Zvjezdani trenutak je održavanje svjetskog kongresa prvi put u Hrvatskoj: 19. kongres održan je 2004. godina u Rijeci, popraćen međunarodnim lutkarskim festivalom u Opatiji. Hrvatski centar UNIMA vrlo je aktivan, uključuje se u zajedničke akcije sa svjetskom UNIMA-om, a njegovi članovi sudjeluju u radu Egzekutive, međunarod-noga Vijeća i u više radnih komisija. Festivali u Hrvatskoj (MDF Šibenik, PIF Zagreb, SLUK Zadar) ugošćuju razna međunarodna tijela UNIMA-e.
𝐀𝐮𝐭𝐨𝐫𝐢: 𝐋𝐢𝐯𝐢𝐣𝐚 𝐊𝐫𝐨𝐟𝐥𝐢𝐧 𝐢 𝐈𝐯𝐚𝐧 Š𝐩𝐨𝐥𝐣𝐚𝐫𝐞𝐜
