NAGRADE NA 20. SUSRETU PROFESIONALNO VOĐENIH KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE HRVATSKOG CENTRA ASSITEJ

Sinoć je  u Bjelovarskom kazalištu Prosudbena komisija u sastavu Frana Marija Vranković redateljica, Marijana Matoković glumica i Bruno Margetić dramaturg, dodijelila Nagradu za dramsko pedagoški rad “Zvjezdana Ladika” Maji Margareti Fabičević za predstavu SVIRKO SVEMIRKO skupine Tini Bjelokaz Bjelovarskog kazališta.
Nagrada za najbolju predstavu u cjelini ide u Čakovec, Dramskom studiju DADA KD Pinklec za predstavu THE WALL.

PROSUDBENO POVJERENSTVO – OSVRT NA 20. SUSRET PROFESIONALNO VOĐENIH KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE HRVATSKOG CENTRA ASSITEJ (Bjelovar, 8. – 12. travnja 2018.)

Jubilarni, dvadeseti Festival profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade Hrvatskog centra Assitej okupio je dvanaest predstava iz cijele Hrvatske i ostavio nas ispunjene i sretne što smo gledali veliki broj iznimno kvalitetnih predstava. Mladi, kao i oni malo stariji izvođači koje smo gledali u ovih pet festivalskih dana sa scene su širili zadovoljstvo i veselje scenske igre, čak i onda kad su progovarali o teškim temama. Imali smo prilike pogledati širok raspon ostvarenja te je posebno inspirirajuća upravo činjenica da se profesionalno vođena kazališta za djecu ne svode na jedan obrazac koji se slijedi, već je vidljivo da voditelji rade s polaznicima i iz polaznika te da zajedno istražuju različite teme, dramaturške pristupe, scenska rješenja i načine odnosa spram tijela i glasa na pozornici. Imali smo priliku pogledati plesnu predstavu iz Pule, lirsku narativnu predstavu s Hvara, cjelovečernju komediju iz Zagreba, društveno-angažiranu predstavu iz Osijeka i tako dalje. Na okruglim stolovima nastojali smo upoznati polaznike i njihove voditelje te uvjete u kojima djeluju, kako bismo, uz samu predstavu koju smo gledali, stekli barem osnovni uvid u proces rada koji se krije iza izvedbe. U kratkim osvrtima na svaku od izvedbi pokušali smo sažeti pohvale i predložiti smjernice, kao i informacije koje smo međusobno razmijenili za okruglih stolova. Želimo još jednom zahvaliti organizatorima, voditeljima, polaznicima, tehnici u Bjelovaru i svima koji su pomogli mladim glumcima i glumicama gostujućih kazališta te su svojim zajedničkim velikim angažmanom pred sve nas donijeli kazališnu čaroliju i pokazali nam kako kazališno ovdje i sada i dalje živi.

Nagradu “Zvjezdana Ladika” za najbolji dramsko-pedagoški rad dodjeljujemo dramskoj pedagoginji i voditeljici skupine Tini Bjelokaz Bjelovarskog kazališta, Maji Margareti Fabičević. Nagradu za najbolju predstavu dodjeljujemo predstavi The Wall Dramskoga studija Dada Kazališne družine Pinklec iz Čakovca.

Prosudbena komisija u sastavu:

Frana Marija Vranković, redateljica

Marijana Matoković, glumica

Bruno Margetić, dramaturg

Osvrt na izvedbe

Dramski studio Kazališta Virovitica

ŠTRUMPFBLAGDANI

Štrumpfblagdani su scenska igra inspirirana poznatim crtićem i stripom Štrumpfovi. S obzirom na vrlo širok uzrast polaznika (najmlađi 8-9 godina do starijih 17-18 godina) bilo je potrebno pronaći temu u kojoj se mogu uklopiti svi polaznici. Štrumpblagdani pokušava uspostaviti dinamiku između polaznika dramskih studija svih uzrasta te pronaći scenski jezik u kojem bi svi mogli doći do izražaja i pronaći svoje mjesto na sceni. Međutim, troje glumaca u njoj dobiva najviše mjesta te imaju prizore u kojima su sami na sceni, dok ostalih 17 izvođača većinu vremena provodi zajedno, tj dijeli jednu scenu. Tu su se istaknule polaznice koje su glumile Gargamela i Azriela i polaznik koji glumi Štrumpfa koji ne zna reći slovo r. Šteta što grupne scene nisu podijeljene u jasne dijaloške cjeline, što bi im dalo veću mogućnost scenskoga razigravanja. ‘Čarolija’ se skriva iza pozornice odnosno od publike pa nam tako  nisu otkriveni trenutci transformacije iz Azriel-princeza-Azriel te Štrumfovi-magarci-Štrumfovi. Grupa je pokazala dobro zajedništvo te nas uveselila svojom igrom, međutim, stekli smo dojam da ostaje još dosta prostora za razvoj predstave. Naša sugestija za poboljšanje odnosi se na pozicioniranje izvođača u velikim, zajedničkim scenama, definiranje njihove radnje/akcije u tim scenama te da u skladu sa svojim karakterom reagiraju na događaje. Također, potreban je jasniji završetak, odnosno, stekli smo dojam da je završetak predstave došao naglo te da nije uspio zaokružiti cjelinu. Iz razgovora na okruglom stolu doznali smo da imaju kontinuirani dramski rad i da dobro funkcioniraju kao grupa iako su velike razlike u uzrastu polaznika.

Bjelovarsko kazalište – skupina TINI BJELOKAZ

SVIRKO SVEMIRKO

Predstava Svirko Svemirko zanimljiva je dramska cjelina u izvedbi Bjelovarskog kazališta – skupine Tini Bjelokaz. Priča prati čarobnicu Čaru Baru, njezinog pomagača Gavrana te govori o  njihovoj namjeri da ovladaju moćima Svemirka koji ima magičnu gitaru. U cijelu priču ulaze Trtko i Mrtko koje tumače dva mlada glumca suvereno vladajući scenom, tekstom, komičkim elementima i svojom prisutnošću zaokupljaju pažnju cijele publike. Sjajni su komičari i s užitkom pratimo njihove avanture. Cijeli ansambl predstave je odlično uigran i izvođači se međusobno podupiru za vrijeme izvedbe. Vizualno je predstava dorečena i detaljno razrađena. Kostimi jasno i funkcionalno određuju likove, a scenografija (klupa u parku) pruža mogućnosti za scensku igru. Svjetlosni efekti dosljedno su provedeni, te je jedino šteta što vještica nije jače osvjetljenja u sceni u kojoj čarobna gitara djeluje na nju, kako bismo kao publika vidjeli njezinu patnju dok pleše. Također, efekti lasera su dojmljivi, ali u ponavljanjima bi bilo zgodno da vidimo Čaru Baru kako pleše i kako ta čarolija djeluje na zle likove. Glumački se svakako ističu glumci koji igraju Trtka i Mrtka i malenog Gavrana za kojeg smo doznali da je tek nedavno uskočio u ansambl. Predstava bez imalo patetike govori o važnosti prijateljstva. Zaključno, radi se o jednoj cjelini koja funkcionira, gdje vidimo izvrstan pedagoški rad s djecom i podržavamo ih i potičemo da tako nastave i dalje.

Dramski studio Dada – KD PINKLEC

THE WALL

Predstava The Wall Kazališne družine Pinklec na iskren i izravan način govori o vršnjačkom nasilju prikazujući genezu nasilja kao i međugeneracijsku, cikličku narav nasilničkog ponašanja. Tema nasilja sve je češći  odabir u suvremenim predstavama mladih amaterskih skupina, a skupina Dada je ovo (nažalost) često pitanje i problematiku postavila iznimno uspješno.  Igrajući za publiku u polu-arena prostoru, odnosno s publikom s dvije strane, vješto su osigurali neposredan kontakt s publikom, ujedno otvarajući prostor za zajedništvo ali i suočavanje s predstavom. Izvođači su pokazali visoki stupanj scenske sigurnosti, uvjerljivosti i samopouzdanja. U predstavi se ogleda potpuno razumijevanje sadržaja kojeg prenose, suvereno vladanje tekstom, tijelom u prostoru i vremenu. Iz razgovora s grupom doznali smo da su sami stvorili glazbu, koju ujedno uživo izvode, sami prilagođuju tekst u dogovoru s dramaturginjom i traže prostor za svoju umjetničku kreaciju svakog od likova. Cjelina je jasna s izraženom dinamikom, ima snažnu emotivnu poruku o nasilju koja, začudo, ne zvuči kao opće mjesto ili prazna parola već nosi neki opori pečat istinitog u sebi. Žiri se složio da se radi o kompleksnoj i snažnoj predstavi u kojoj ravnopravno sudjeluje cijeli ansambl te je ocjenjuje izvrsnom i navodi kao sjajan primjer pedagoškog rada i stvaranja završnog produkta kompletne predstave.  Ukazali smo na nekoliko mogućih intervencija : bespredmetno korištenje noža koji se pojavi i nestane, odnos glasnoće izvođača i  glazbe kao pozadine te potencijalnu stilizaciju fizičkog nasilja. Zaključno, The Wall je snažna predstava koja je ostavila dojam na sve u publici a po kvaliteti razrađenosti i interpretaciji The Wall je predstava koja zaslužuje svoje mjesto na profesionalnom repertoaru.

Teatar TIRENA

DO POSLJEDNJE KAPI KRVI

Do posljednje kapi krvi je komedija Teatra Tirena u kojoj jedna obitelj tuguje za majkom i suprugom koja je nastradala u prometnoj nesreći u željezničkom prometu. Na samom početku predstave uvodnom je ‘prezentacijom’ naznačeno da će pojedine likove igrati više glumica, a sugestija je ostvarena ujednačenim kostimima i uparivanjem izvođača u dramski funkcionalne sklopove iz predloška . Karakteri su jasni i izvođači su svladali svoje likove. Ženski likovi su na samoj izvedbi imali po tri, odnosno dvije alternacije. Sam kod alternacija jasno je uveden na početku predstave, no karakter likova se donekle razlikovao od izvođačice do izvođačice, što je poremetilo jedinstvo predstave. Gledajući zasebno scene, izvođači su uspješno dočarali svoje karaktere, ali ostalo je dosta prostora za dodatnu scensku igru. Kao žiri smo primijetili da postoji prostora za korištenjem pauza te da, bez obzira na količinu teksta iz predloška, ne treba ‘juriti’ kroz tekst, odnosno ga se ‘rješavati’. Zamjetii smo da pojedine izgovorene replike nisu u skladu s radnjama koje izvođači izvode na sceni. Ukupno, postignuta je cjelina koja je jasna od početka do kraja, ali ima prostora za ujednačeniju igru kod promjena glumica koje igraju isti lik: ujedno prostora za jasniji prijelaz između scena/zamjenu glumica. Iz razgovora s grupom doznali smo da je grupa sastavljena od dugogodišnjih polaznica i polaznika dramskog studija tei da već niz godina djeluju kao grupa, što se i osjeti u njihovoj izvedbi. Nadamo se da će i dalje nastaviti s uspješnim radom.

Dramski studio Istarskog Narodnog kazališta Pula

„13“

Predstava 13 Dramskog studija INK iz Pule inspirirana je holivudskim filmskim hitovima Oceanovih 11,12,13, a sadržaj referentnih filmova iznosi kao dramaturški solidno određen niz prepoznatljivih prizora kroz suvremeni ples. Iako je predstava plesna, uvedeni pokret vješto je prilagođen mogućnostima polaznika dramskog studija koji (uglavnom) nemaju iskustvo s plesom. Upravo u odabiru pokreta, tj odluci o razini složenosti tjelesnih radnji koje će biti izvedene u predstavi ogleda se iznimno kvalitetan pedagoški rad. Svi izvođači su uniformirani u odijela i ujednačeni u svojim kretnjama koje su geometrizirane. Unisonost izvođača na zavidnoj je razini te smo cijeli korpus predstave doživjeli kao potencijal za izvrsno umjetničko djelo. Iznimna čistoća pokreta i geometrijskoga mizanscena ne odražava se u tretmanu kostima, šminke i frizure. Oni variraju između trunke personalizacije i depersonalizacije te je iz njih teško razabrati o kojim i kakvim se likovima na sceni radi. Dosljedna primjena jednake čistoće – kakva je dana pokretu – na kostime, pridonijela bi jasnoći i čistoći izvedbe, kao i dodatna razrada scene lasera te prikaza dijamanta / bogatstva. Iz razgovora smo doznali da su se bavili istraživanjem kretanja pod kutom od 90 stupnjeva i u konačnici to odlučili iskoristiti za svoju predstavu. Također koriste scenski zanimljivo rješenje lasera pomoću elastične gume i UV svjetla. Sugerirali smo da bi još efektnije bilo rješenje kada bi UV bio uveden na rez bez svjetla koje trenutno ide u fade out i time zapravo otkriva način na koji nastaje začudni element UV-a. Postignuta je grupna ujednačenost unutar koje ima prostora za ritmizacijom i postizanjem veće dinamike što je itekako zahtjevan zadatak, jer smo gledali četrnaest izvođača koji nisu plesači već polaznici dramskog studija, ali su pokazali da imaju sve predispozcije da pomiču granicu ‘mogućeg’. Zaključno, radi se o itekako jako zanimljivom scenskom uprizorenju poznatog filma suvremenim plesom. Želimo posebno pohvaliti estetiku, grupnu energiju i osviještenost bivanja na sceni. Kad bi se ranije spomenuti elementi pročistili, predstava bi dostigla visoku profesionalnu razinu u domeni suvremenog plesa, a s pročišćavanjem i/ili pojačavanjem dramaturškog oslonca prema referentnim filmovima, predstava 13 bi s lakoćom ‘prevarila’, odnosno oduševila i one koji nisu ljubitelji suvremenog plesa.

POU Velika Gorica – Dramski studio

„MRAČNI“ ŠKOLSKI DNEVNICI

Učenici iz Velike Gorice predstavili su se crticama iz školskoga života, pritom se privatno zabavljajući. Mračni školski dnevnici dramskog studija POU Velika Gorica izvedena je pred prepunom dvoranom Doma kulture. Izvedba koju smo gledali ima potencijala prerasti u dječju predstavu koja govori o njihovoj svakodnevici u školi. Predstavljeno nam je niz zanimljivih školskih scena koje bi bilo potrebno dodatno pročistiti i razraditi. Forma predstave s jasnim lukom na početku i kraju te monološkim izravnim obraćanjem publici na sredini omogućava uspostavljanje komunikacije s publikom, što je potencijal koji još nije iskorišten. Iz razgovora nakon predstave doznali smo da su tek dan ranije imali premijeru i da im je ovo prvo gostovanje. Iamjući na umu da su imali kratak period pripreme i da su zapravo spojili dvije dramske grupe u jednu, za potrebe ove predstave, izvođači su bili iznenađujuće opušteni i sigurni u izvedbi. Predstava je sadržajno prilagođena uzrastu izvođača. Kao žiri smo ukazali na neke nedostatke, poput prostorne orijentacije kubusa u funkciji učionica (trebale bi biti otvorenije prema publici), zatim scena školskog wc-a( da se sakrije sam odlazak na wc, da se ne radi u naznakama nego da se probavni problemi probaju prikriti iza paravana, da se odigra situacija prije ulaska u wc i nakon izlaska). Zaključno, prepoznajemo solidan grupni rad ali i kontinuirani rad kroz dramske vježbe koje su iskorištene za stvaranje scenskog prikaza.

KU VIRKO – Šibenik:

AH, TI RIMLJANI!

Šibenski dramolet Ah, ti Rimljani! KU Virko iz Šibenika vraća nas u antičko doba. Kostimski profesionalno opremljena, sa scenografijom koja je naznaka rimskog dvora, predstava ima jaku vizualnu zaokruženost. Lagana glazba na početku, dok publika ulazi, uvodi nas u razdoblje rimskih vladara i bogova. Od prvog trenutka izvedbe vidljivo je da cijela grupa diše gotovo opipljivom grupnom energijom i da su u krajnjoj koncentraciji za vrijeme cijele izvedbe. Iz razgovora smo doznali da su uzeli povijesni predložak te da im je voditelj iz toga napravio tekst, kojeg su onda uprizorili. Za razliku od svih ostalih grupa, ovo je komad koji je više narativnog karaktera bez izričitog dramskog sukoba. Likovi su prikazani ponajviše u unutarnjim dilemama sa samima sobom ili naspram nekog vanjskog faktora, no cjelokupna dramaturgija komada nije organizirana oko dramskog sukoba, već je položena vrlo horizontalno – kao niz živih izložaka – što smatramo dobro pogođenim obzirom na cjelokupnu namjeru i atmosferu predstave. Zaključili smo da postoji prostor za napredak u postizanju veće izvedbene dinamike upravo kod svakog lika koji se obraća publici, da se glumački izvođači mogu još više poigrati tekstom i ambicijama svojih likova. Time bi se postigla veća dinamika cjeline predstave. Zaključno, riječ je o zanimljivoj scenskoj igri prigodnoj za igranje i u kazalištu i u arheološkim prostorima u okolici Šibenika, u kojima grupa već nastupa. Podupiremo njihov način scenskoga promišljanja  i nadamo se da će ova predstava doživjeti još brojne izvedbe.

Dječje kazalište Branka Mihaljevića Osijek

LJUB…AV-AV

Društveno angažirana predstava  Ljub…av-av dramskog studija za srednjoškolce Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića Osijek govori o životu napuštenih pasa koji , nakon što su napušteni, u azilu čekaju moguće skrbnike. Pratimo život psa Nixija i njegovih prijatelja pasa iz azila, volontera u azilu na čelu s voditeljicom azila te novinara koji, umjesto žute štampe, piše o problemima napuštenih životinja. Članovi uigranog i zaigranog ansambla uspješno se transformiraju iz ljudi u pse te donose niz dobro razrađenih dramskih situacija. Kroz dramsku situaciju u kojoj članovi disfunkcionalne obitelji sa sinom dolaze u azil usvojiti psa, no u tome ne uspjevaju zbog obiteljske svađe koja izbije među njima, neobično je jasno pokazano koliko sudbina i život psa i djeteta mogu biti, a često i jesu,  podudarni. Azil se kroz predstavu uspostavlja kao prostor u kojem su psi zaštićeni na način na koji bi roditelji trebali štititi svoje dijete. Iz razgovora nakon izvedbe doznali smo da su polaznici posjetili azil te da su detaljno razrađivali scene kroz improvizacije. Odgojno kazalište u ovoj predstavi dodatno je naglašeno u tome što za vrijeme predstave pas Nixi dijeli publici letak s vrijednom porukom predstave: „Nikad nemojte sumnjati u to da mala grupa građana posvećena određenom cilju može promijeniti svijet. Doista, to je jedino što ga može promijeniti!“. Nažalost, u publici nisu bili učenici primjerenog uzrasta. Predstava je idealna za publiku 8+, a u gledalištu su bila djeca između 4 i 8 godina. Mlađa publika nije se mogla poistovjetiti s pričom jer nisu imali jedan jasan lik čiju životnu priču prate i s kojim bi suosjećali i povezali se kroz prepoznavanje. Dramaturške odluke o načinu iznošenja sadržaja za zatečenu su publiku bile prekompleksne. Žiri smatra da je prostor za napredak u ovoj predstavi dorada scenskih događanja za puštanja audio snimki razgovora s Ivanom Crnoja, predsjednicom udruge Pobjede. Također, moguće je poraditi na namjeri predstave koja se očitava u  sigurnosti i usmjerenosti s kojom se mladi glumci na kraju obraćaju izravno publici. Nadamo se da će predstava nastaviti igrati jer uz izvedbenu i estetsku kvalitetu, predstava djeluje i na aktivnom promicanju građanskog društva i brige za životinje.

Dramski studio mladih – Hvar

PRIČE MUDROSTI

Lirska predstava Priče mudrosti Dramskog studija mladih Hvar odvela nas je u vremena usmene narodne predaje, kada su se bajke govorile i slušale te su bile izvor narodne mudrosti. Kor pet glumica u reduciranom jednostavnom crnom kostimu, bez scenografije u arena gledalištu kazuje pet bajki. Usmjereni su prvenstveno na čistoću govora i pokreta. Izvođačice imaju snažnu grupnu energiju i suigru. Koriste se tek s tri kubusa na koje odlažu svjetiljku, jednim šalom i klupkom. Sadržaj predstave nisu „samo“ ispričane priče, već i sam čin pričanja priča. Izvođačice i voditelj usmenu su predaju simbolizirali paljenjem svijeće na početku predstave, koju zatim izvođačice predaju jedna drugoj, iz ruke u ruku, s koljena na koljeno. Svjetlost svijeće inicijalno je jedini izvor svijetla na sceni, a zatim biva odložena na pijedestal na rubu izvedbenog prostora i scenski prostor biva osvijetljen kazališnom rasvjetom. Dobro pogođenu atmosferu, izvedbeni ritam koji uspješno dočarava implicitni ritam pričanja priče kroz usmenu predaju, te estetsku i izvedbenu čistoću prepoznali smo kao ostvarene kvalitete predstave. Iz razgovora s grupom upoznali smo se s procesom rada na predstavi, ali i naučili o dinamici grupe i modelima rada koje primjenjuju u stvaralačkom procesu. Sugerirali smo nekoliko mogućih intervencija u postojeći materijal: obzirom da rekviziti korišteni u predstavi funkcioniraju tako da im se izvedbeno upisuje značenje, uvedeni rekviziti mogu biti korišteni u više navrata (trenutno je svaki uvedeni predmet nastanjen jednim značenjem, odnosno je u funkciji jedne priče). Svijeća koja je simbolički napunjena na početku predstave, na kraju predstave je ugašena kao vrlo jasan izvedbeni znak za kraj izvedbe: sugerirali smo da gašenje svijeće na kraju predstave (svijeće koja predstavlja „istinu“ i narodnu mudrost prenošenu s koljena na koljeno) može biti shvaćeno i kao prekid tradicije usmene predaje i pričanja priča uopće, a s obzirom na afirmativan angažman predstave u svrhu poticanja pričanja priča takav završetak mogao bi imati neželjenu simboličku posljedicu, odnosno, biti u suprotnosti s temeljnom namjerom predstave.

Dječje kazalište Dubrava – Dramski studio DKD-a

 VITEZ ŽELJEZNOG SRCA

Predstava Vitez željeznog srca Dramskog studija DKD-a govori o arhetipskoj snazi ljubavi, naslanjajući se na strukturu bajke te korištenjem motiva i likova iz spomenute domene. Predstava dobro organizira odnose korski riješene funkcije pripovjedača ali i komentatora sadržaja bajke s likovima iz bajke, te jednostavnim scenografskim rješenjem ocrtava prostore koje predložak donosi u izvedbeni prostor. Prostor je podijeljen u tri plana: prvi plan pripada koru, drugi plan pripada Vitezu a treći plan pripada Princezi i njezinoj Dadilji. Tek u samoj završnici, u kojoj dolazi do konačnog susreta Viteza i Princeze, princeza silazi iz trećeg plana u drugi, čime prostorno rješenje dobro i dosljedno prati strukturu komada. Mladi izvođači su uigrani i djeluju kao kvalitetna i povezana grupa: mizanscenski i načinom donošenja i interpretacije svojih uloga pokazali su kvalitetan i opširan rad koji stoji iza njihove predstave. Razgovarajući s grupom upoznali smo način rada koji upražnjavaju u radu na predstavama, te neposredno otkrili njihovu privatnu toplu i zanimljivu dinamiku koju smo prepoznali kao onaj objedinjujući faktor kojem smo svjedočili u izvedbi. Predložili smo i nekoliko mogućih ulazaka u elemente predstave koje smo locirali kao mjesta za moguće optimizacije, prvenstveno u prostornom odnosu kora koji se u nekoliko navrata opetovano postavlja u liniju plitko na prosceniju, čime zaklanja lik Viteza koji jaše konja u drugom planu. Iako je ovo posljedica dubinsko raspoređenih planova koji su dosljedno provedeni, postoji prostor za promišljanje mogućih rasporeda kora tako da se planovi vizualno ne preklapaju u onim segmentima gdje se radnja odvija istovremeno na ta dva plana. Učinilo nam se da postoji nekoliko elemenata samog predloška koji su mogli biti izostavljeni, primjerice vrlo kratak detalj sa Žabom čija predstava još nije počela, koji su se u kompaktnom komadu doimali kao nepotreban višak.

Gradsko kazalište „ZORIN DOM“ Karlovac – Dramski studio

 JAJE

Predstava Jaje Gradskog kazališta „Zorin dom“ Karlovac sadržajno nastoji spojiti edukativnu i emocionalnu komponentu u funkcionalan sklop. Edukativna ravan predstave oslanja se na biološku faktografiju životinja koje se liježu iz jajeta, dok emocionalna ravan dramaturški razvoj temelji na položaju glavnog lika, dječaka Dide, koji je zaokupljen video igrama i „virtualnim“ svijetom te cijelu radnju predstave pokreće kroz vlastitu potragu za prijateljstvom. Veliki ansambl sastavljen od polaznika dramskog studija vrlo različitih uzrasta iznimno je uvježban: mlade izvođačice i izvođači pokazali su opširan i predan rad koji je predstavi prethodio. Ansambl djeluje kao kompleksan ali zaokružen i funkcionalan stroj. Izvođačice i izvođači, osim kvalitetnih glumačkih interpretacija, raspolažu i dobro uvježbanim i koreografiranim elementima, izvode plesne segmente stilski natopljene tradicionalnim plesovima iz hrvatske baštine, ali i one koji se naslanjaju na reference iz popularne kulture. Predstava je na scenu donijela izrazito bogate kostime i scenografiju te vrlo artikulirano korišteno svjetlo, video projekciju i zvuk.  Iz razgovora s grupom upoznali smo obujam i intenzitet rada koji stoji iza ove velike predstave, te imali priliku upoznati i svjedočiti vrlo predanoj grupi kazališnih amatera. Kao prosudbena komisija primijetili smo da je predstava sadržajem, a povremeno i vokabularom, trajanjem i pojedinim referencama i prizorima ipak preteška za navedenu dob  od 3+ te sugeriramo da se ciljana publika odredi kao 8+. Bez obzira na, a možda ponajviše zbog bogate scenografije, kostimografije i praktički profesionalne pripremljenost ansambla, stekli smo dojam da smo vidjeli predstavu karlovačkog Kazališta Zorin dom u prvom redu, a ne predstavu pripadajućeg Dramskog studija. Polaznici dramskog studija, iako nominalni i praktički nosioci predstave na sceni, učinili su nam se kao njezini izvršitelji, bez obzira na visoku kvalitetu izvršavanja samog.

Zagrebačko kazalište mladih – DRAMSKI STUDIO 12

IGRE SJEĆANJA

Predstava Igre sjećanja dramskog studija Zagrebačkog kazališta mladih donosi priču o raznim zgodama iz jedne zagrebačke obitelji kroz četiri generacije, koje svojim praunucima govori baka Nera. Kroz predstavu se izmjenjuju razgovor bake i praunučadi sa scenama iz prošlosti u kojima pratimo promjenu u svakodnevici od 1917. do 2017. Uz obiteljsku priču, kroz crtice doznajemo zanimljive informacije o gradskom životu, međuljudskim odnosima i poznatim osobama iz Zagreba 20. stoljeća.  Kao kolektiv na sceni mladi su glumci snažni i uigrani te njihov užitak igre lako dopire do gledatelja. Riječ je o zanimljivoj pseudopovijesnoj priči u kojoj se život jedne radničke zagrebačke obitelji dovodi u vezu s onodobnim poznatim osobama, poput Marije Jurić Zagorke, Grete Kraus-Arnicki, Miroslava Begovića, dr. Branka Gavelle, Bele Krleže i drugih. Iz razgovora sa skupinom saznali smo da je predstava zamišljena kao igra sjećanja, tj da baka prepričava autobigrafske crtice te da ih onda njezini praunuci odigraju pred njom. Gledajući predstavu imali smo dojam da su scene iz prošlosti bakina sjećanja, odnosno flashbackovi, te preporučujemo da se uvede jasan kod po kojem bismo kao publika nedvojbeno gledali kako unuci pred bakom izvode, odnosno uprizoruju njezina sjećanja. Tako bi se opravdalo što scenografija i kostimi, način govora i karakterizacija likova poznatih javnih osoba ne odgovaraju u potpunosti povijesnim razdobljima. Time bi predstava dodatno pokazala koliko su praunuci vezani uz baku i već poznaju njezin život:  kad baka krene prepričavati neki događaj praunuci mogu posvjedočiti da već znaju kako se taj događaj odvio i odigrati ga za ostale praunuke(i publiku) – vidljivo, na sceni, oblačeći kostim i „namještajući se u novi lik“. Grupna dinamika i uigranost ove grupe je na visokoj razini te je vidljiva njihova radost igre, koju uspješno prenose na publiku.