Žiri u sastavu Zdravka Ivandija Kirigin, Katarina Kolega i Ivan Plazibat, dodjelio je sljedeće nagrade:

NAGRADA ZA NAJBOLJU PREDSTAVU U CJELINI – „MIŠEVI I MAČKE NAGLAVAČKE” GRADSKOG KAZALIŠTA LUTAKA RIJEKA

Polazeći od poezije Luke Paljetka kao predloška, predstava „Miševi i mačke naglavačke” veoma domišljato prikazuje stvaralački proces velikog pisca, ističući njegovu kreativnost maštovitim scenskim rješenjima u kojima je svaki kazališni element podjednako važan i uravnotežen s drugima. Gledateljima se pisanje poezije dočaralo s mnogo humora, vrlo dinamično i zaigrano, a pritom se na jedinstven način portretirao sam pjesnik Luko Paljetak i njegova igra s riječima.

NAGRADA ZA NAJBOLJU REŽIJU – HRVOJE KORBAR ZA REŽIJU PREDSTAVE „KAKO ŽIVI ANTUNTUN”HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA U VARAŽDINU

Hrvoje Korbar mizanscenski je pomno razradio izvedbu dvojice glumaca, koja je veoma dinamična i puna promjena, s jasno postavljenim odnosima, čime je prikazao nježan odnos oca i sina, punog ljubavi i podrške. Svjestan publike on otvara prostor za interakciju s malim gledateljima koji se pridružuju igri na pozornici i aktivno sudjeluju u zbivanjima na pozornici čime ujedno potiče empatiju prema njihovim vršnjacima koji se razlikuju od drugih. Zbog svega toga uspio je probiti četvrti zid, ostvariti suradnju i dotaknuti srce publike.

NAGRADA ZA NAJBOLJI DRAMSKI TEKST – IVANA ĐULA I MILICA SINKAUZ ZA TEKSTOVE PREDSTAVA „MIŠEVI I MAČKE NAGLAVAČKE” I „KAKO ŽIVI ANTUNTUN”

Ivana Đula i Milica Sinkauz svojim su tekstovima pokazale kako se poeziji u kazalištu može pristupiti na mnogo različitih, a podjednako kvalitetnih, načina. U tekstu „Miševi i mačke naglavačke” ne ilustriraju i kazališno ne adaptiraju pjesnički opus, nego veoma maštovito i duhovito pišu o tome što se događa u umjetnikovoj glavi kada nastaju pjesme. Pjesmi „Kako živi Antuntun”prilaze problemski, opisujući proces nestanka dječje mašte koji je posljedica društvenog sustava i njegovog ukalupljivanja. Oba teksta ostvaruju i dramsku napetost, jezikom su bliska publici za koju su namijenjena, sjajno približavaju ljepotu i važnost poezije naših velikih pjesnika te potiču djecu i odrasle na kreativni dijalog s njom nudeći bogatstvo čitanja i interpretacije.

NAGRADA ZA KOLEKTIVNU GLUMAČKU IGRU – GLUMAČKI ANSAMBL PREDSTAVE „DAN KAD SE DOGODILO NIŠTA” KAZALIŠTA LUTAKA ZADAR

Međugeneracijski zadarski ansambl diše kao jedno, a svojom uigranošću, ozbiljnošću pristupa, energičnošću i umijećem zamišljanja gledateljima otvara svjetove mašte i pokazuje im ljepotu i radost dječje igre za koju ne postoji dobna granica. Zadarski glumci svojom skupnom izvedbom svima daju do znanja kako je važno biti zajedno, maštati i igrati se u društvu koje ne osuđuje, nego poziva na veselje.

NAGRADA ZA NAJBOLJE GLUMAČKO OSTVARENJE – ŽENSKA ULOGA – ARETA ĆURKOVIĆ ZA ULOGU U PREDSTAVI „BALONOM IZNAD KAPADOKIJE” DJEČJEG KAZALIŠTA BRANKA MIHALJEVIĆA U OSIJEKU

Areta Ćurković izvrsno je utjelovila ženu koja skriva duboku bol i povlači se u samoću. Izuzetno uvjerljivo, u širokom rasponu kontrolirane glumačke igre, s dubokom koncentracijom i mirnoćom, dočarala je njezinu svijest i podsvijest, ranjivost i krhkost, obrambenu hladnoću koju s vremenom zamjenjuje toplom majčinskom brigom i nježnošću. Vrlo životno i snažno pokazala je terapeutsku moć dječje igre koja može izliječiti svako srce.

NAGRADA ZA NAJBOLJE GLUMAČKO OSTVARENJE – MUŠKA ULOGA – GORDAN MARIJANOVIĆ ZA ULOGU U PREDSTAVI „BALONOM IZNAD KAPADOKIJE” DJEČJEG KAZALIŠTA BRANKA MIHALJEVIĆA U OSIJEKU

Gordan Marijanović istaknuo se brzinom, spretnošću i nevjerojatnom duhovitošću u ulozi neobičnog dječaka koji se izdvaja iz prosjeka. Njegov je dječak pun neodoljive životne radosti, ali i mudrosti, nepokolebljiv unatoč ranama koje su mu nanešene zbog različitosti. Glumac u svojoj izvedbi sjajno balansira brzinu i humor, s mirnoćom i ozbiljnošću te postiže jasan luk od mirnoće prema euforiji, ostvarujući pritom topli, zaigrani odnos s partnericom, a posredno i s publikom.

NAGRADA ZA NAJBOLJU SCENOGRAFIJU DODJELJUJE SE ALENI PAVLOVIĆ ZA PREDSTAVU „MIŠEVI I MAČKE NAGLAVAČKE“ GRADSKOG KAZALIŠTA LUTAKA RIJEKA.

U scenskom svijetu u kojem ništa nije sasvim onakvo kakvim se čini, svakodnevni predmeti oslobađaju se svojih uobičajenih značenja i postaju nositelji novih priča. Likovno ujednačena i promišljeno oblikovana scenografija stvara transformabilan prostor u kojem predmeti minimalnim, ali domišljatim intervencijama mijenjaju svoju funkciju, identitet i kontekst. Te transformacije nisu samo vizualne dosjetke, već proizlaze iz dramaturške logike predstave i dosljedno razvijenog svijeta apsurda. Ispreplićući unutarnji svijet umjetnika s njegovom vanjskom stvarnošću, scenografija nadilazi funkciju oblikovanja prostora i postaje aktivan sudionik scenske igre, otvarajući prostor imaginaciji u kojem i najobičniji predmet može postati nešto sasvim drugo.

NAGRADA ZA NAJBOLJU KOSTIMOGRAFIJU DODJELJUJE SE ANI FUCIJAŠ ZA PREDSTAVU „KAKO ŽIVI ANTUNTUN“ HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA U VARAŽDINU.

Kostimografija se ističe jasnoćom karakterizacije likova i preciznim povezivanjem likovnog oblikovanja s glumačkom igrom. Antuntunov kostim svojom siluetom, bojama i detaljima uspostavlja prepoznatljiv karakter i scenski identitet, dok drugi izvođač, koji tumači više uloga, jednostavnim promjenama kostimografskih detalja i rekvizite uvjerljivo prelazi iz jednog lika u drugi. Svaka intervencija ima jasnu dramaturšku funkciju, omogućujući transformaciju lika bez potpune promjene kostima. Dosljednim odnosom boja, tekstura i silueta ostvarena je likovno ujednačena cjelina, skladno povezana sa scenografijom te režijskim i dramaturškim zahtjevima predstave. Posebna vrijednost ove kostimografije leži u preciznosti autorskih odluka: kostim ne služi samo prepoznavanju likova, već aktivno sudjeluje u njihovoj izgradnji i transformaciji. Jednostavnim, ali izražajnim likovnim sredstvima kostimografija postaje sastavni dio scenske igre i jedan od nositelja izvedbenog jezika predstave.

NAGRADA ZA NAJBOLJU SCENSKU GLAZBU DODJELJUJE SE IVANI ĐULI I LUKI VRBANIĆU ZA PREDSTAVU „PITA MOJA MAMA IMATE LI JEDNO JAJE“ GRADSKOG KAZALIŠTA LUTAKA SPLIT U KOPRODUKCIJI S TEATROM POCO LOCO.

Glazba je jedan od ključnih dramaturških elemenata predstave, aktivno sudjelujući u oblikovanju scenskih situacija, ritma i dinamike izvedbe. Njezina funkcija nadilazi zvučnu pratnju te u neposrednoj povezanosti s glumačkom igrom postaje sastavni dio scenskog pripovijedanja. Autorski glazbeni izraz odlikuje se stilskom raznolikošću, oslanjanjem na različite žanrove popularne glazbe te izraženom melodijskom prepoznatljivošću. Duhoviti i dramaturški funkcionalni stihovi, u spoju s pamtljivim melodijskim linijama, oblikuju glazbenu cjelinu koja izbjegava konvencionalne obrasce glazbe namijenjene dječjoj publici. Usklađenošću glazbenog i scenskog izraza ostvarena je izvedbena cjelina u kojoj glazba ravnopravno sudjeluje u razvoju radnje, oblikovanju humora i komunikaciji s publikom različitih generacija.

NAGRADA ZA NAJBOLJE OBLIKOVANJE SVJETLA DODJELJUJE SE MARINKU RADOČAJU ZA PREDSTAVU „CIRKUS SJENA“ U PRODUKCIJI LUTKARSKE ORGANIZACIJE KOJU FAKAT TREBAMO – LOFT I DJEČJEG KAZALIŠTA DUBRAVA.

U predstavi u kojoj se priča rađa iz susreta svjetla, sjene i tijela, svjetlo prestaje biti samo sredstvo kojim vidimo scenu i postaje sredstvo kojim se priča stvara. U preciznom i neprestanom dijalogu s izvođačima, svjetlo oblikuje prostor, pokret i ritam izvedbe, otkrivajući i skrivajući, stvarajući i mijenjajući scenske slike. Njegova funkcija nije samo likovna ili ilustrativna, već duboko dramaturška: svjetlo pokreće igru, usmjerava pogled i otvara prostor imaginaciji. Takvim pristupom svjetlo postaje ravnopravan sudionik scenskog događanja i ključni nositelj izvedbenog jezika, u kojem sjena nije tek odsutnost svjetla, već njegov partner u pripovijedanju.

POSEBNA NAGRADA ZA SCENSKI POKRET – DAMIR KLEMENIĆ ZA PREDSTAVU „DAN KAD SE DOGODILO NIŠTA” KAZALIŠTA LUTAKA ZADAR

Predstava „Dan kad se dogodilo ništa” temelji se na dinamičnom i zaigranom scenskom pokretu koji je svojim maštovitim rješenjima važno pridonosio izmjenama scenskih situacija, animaciji predmeta, a i komunikaciji s publikom. Pokretom se također poručuje da iz ništa može nastati svašta kad se probudi radost zajedničkog maštanja i stvaranja, radost igranja.

POSEBNA NAGRADA ŽIRIJA ZA UMJETNIČKI PRISTUP NAJMLAĐOJ PUBLICI – „PUF!“ KAZALIŠNA DRUŽINA PINKLEC

Predstava Puf! oblikuje cjelovit scenski izraz prilagođen percepciji najmlađe publike, u kojem pokret, zvuk, svjetlo, materijali i glumačka igra postaju ravnopravna i usklađena cjelina. Nježno se ostvaruje interaktivnost s najmlađima a pritom nudi meditativni ugođaj za odrasle. Predstava komunicira podjednako sa svim dobnim skupinama i pravi je kazališni bombončić.

———————————————

DJEČJI ŽIRI u sastavu Pavla Tratnjak, Vjera Frane Horvat, Lili Hajdinjak, Klara Kipke, Mura Hozmec, Antonija Vinković i Leo Sovar.

DJEČJI ŽIRI KAO NAJBOLJU PREDSTAVU U CJELINI IZABRAO JE PREDSTAVU „BALONOM IZNAD KAPADOKIJE“ U IZVEDBI DJEČJEG KAZALIŠTA BRANKA MIHALJEVIĆ U OSIJEKU.

Predstava progovara o samoći i oslobađanju iste koja nije česta u kazalištu za djecu i mlade. Ima puno emotivnih i smiješnih trenutaka te tako kod gledatelja stvara emotivnu fluktuaciju što ga ostavlja pod dojmom nakon predstave. S tematikom predstave mogu se poistovjetiti i mlađi i stariji te ju potpuno drugačije doživjeti. Rasvjeta, glazba i scenografija dočaravaju savršenu atmosferu u svakom trenutku. Glumci su uvjerljivom glumom držali pažnju publike punih 80 minuta, a način korištenja scenografije npr. igranje i polijevanje s vodom, skidanje na pozornici samo dodaju predstavi stvaran doživljaj jer se takve stvari ne mogu vidjeti u svakoj predstavi.