Evo nas pred još jednim velikim događajem – obilježavanjem Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade.
Ove godine naš domaćin je Kotar teatar iz Delnica.
Svjetski dan kazališta za djecu i mlade počeo se obilježavati od 2001. godine, a od 2012. godine koristi se slogan “Povedite dijete u kazalište”. Poziv je to na akciju kako bi učinili umjetnost dostupniju djeci i mladima.
Hrvatski centar ASSITEJ osnovan je 1996. godine kao ravnopravni član ugledne kazališne organizacije ASSITEJ koja okuplja nacionalne centre iz cijeloga svijeta. ASSITEJ u Hrvatskoj udružuje 34 profesionalna kazališta za djecu i mlade, 24 profesionalno vođenih dramskih studija i 6 individualnih članova, dramskih umjetnika koji rade u kazalištima za djecu i mlade.
Cilj Hrvatskog centra ASSITEJ je biti vodećom krovnom udrugom kazališta za djecu i mlade u Hrvatskoj.
Ove godine je naša proslava dio programa prvog Kotar FESTić festivala naših domaćina i veselimo se i podupiremo njihov rad.
Kotar FESTić predstavlja festival koji će okupiti recentne lutkarske programe i programe kazališta za djecu i mlade u vidu suvremenih predstava, radionica i filmskih projekcija koji će pridonijeti prepoznavanju Gorskog kotara kao regije koja razvija sociološke i kreativne kompetencije najmlađih članova stanovništva. Lutkarstvo kao relativno nezastupljena i neistražena umjetnost na nacionalnom nivou ima dvostruku ulogu u društvu istovremeno odgajajući nove generacije u skladu Europskih vrijednosti i razvijajući kreativni aspekt socijalizacije publike uključene u društvene procese. U sklopu programa održat će se i predstavljanje umjetnika iz svijeta lutkarstva i kazališta za djecu i mlade te radionice namijenjene djeci, mladima te djelatnicima u odgojnim i obrazovnim ustanovama koji će steći znanja u lutkarskim tehnikama i njihovu primjenu u radu s djecom i mladima.
Hrvatsku poruku ove godine napisala je dramaturginja Jelena Kovačić.
Danas se u kazalištima diljem svijeta slavi jedan sasvim poseban dan – Svjetski dan kazališta za djecu i mlade, kazališta koje se radi upravo za vas. Mnogi će reći da su djeca i mladi naša buduća publika, publika koja tek dolazi, ali ja se nekako ne bih s tim složila, jer evo vas ovdje i evo vas sada, sjedite u kazalištu i čekate da počne predstava i to vas čini vrlo sadašnjom i vrlo važnom publikom. Za mene je početak predstave jedan od najljepših i najuzbudljivijih kazališnih trenutaka – svjetla u publici se gase, reflektori na pozornici se pale, pred nas izlaze glumci koji će nas odvesti tko zna kamo i tko zna gdje. To je trenutak u kojem još ništa ne znamo, ali u kojem je sve moguće, koji sadrži sve što možemo zamisliti, možda čak i više od toga. Zato vas pozivam da se danas prepustite kazalištu i jednom novom početku koji će vas odvesti tko zna kamo i tko zna gdje. A prije nego što se svjetla u publici ugase i nastupi onaj najljepši trenutak, želim vam sretan Svjetski dan kazališta za djecu i mlade, najvažnijeg kazališta na svijetu koje postoji zbog najvažnije publike – zbog vas. I za kraj – nemojte nikada zaboraviti da je život, baš kao i kazalište pun novih početaka u koje možemo zakoračiti upravo ovdje i upravo sada.
Svjetsku poruku napisala je predsjednica ASSITEJ International Sue Giles.
Odvedite dijete u kazalište danas ili dovedite kazalište djetetu danas!
Cilj ove kampanje je omogućiti pristup kazalištu i izvedbama svoj djeci i mladima. Prepoznavanjem uloge odraslih u tome imamo dvostruki fokus: ulogu odrasle osobe koja brine o djetetu ili mladoj osobi, onoga tko omogućuje njihov pristup kulturi; i ulogu umjetnika koji stvaraju djela koja mogu dosegnuti djecu i mlade gdje god se nalazili.
Ovaj dan – 20. ožujka 2024. – trenutak je fokusa za naše članove diljem svijeta kako bi pogledali što se događa u našem sektoru, u našim društvima i među našom publikom. Kao globalno udruženje koje radi na unifikaciji praktičara i zalažemo se za prava djece i mladih na umjetnost i kulturu, moramo postaviti pitanja koja nas sve pogađaju. Zagovaranje znači gledanje izvan našeg vlastitog kruga utjecaja i osobne brige. To je način otvaranja većih pitanja koja se odnose na ljudska prava i vrijednost djece i mladih u našim vlastitim kontekstima i u odnosu na svijet. Što je ono što imamo zajedničko u svakom kontekstu?
Vjerujemo u moć kazališta i izvedbe. Pruža nam istraživanje ideja koje proširuju ono čemu svjedočimo i razumijemo na druge dijelove mozga, srca i duha. Omogućuje nam ljudsku povezanost. Inspirira fantaziju i maštu i bavi se nemogućim temama s igrom i srcem. Uključuje mlade ljude u empatičnu razmjenu koja omogućuje individualnu i kolektivnu transformaciju. Koristi sve inteligencije. Koristi sve osjetila kako bi stvorila čudo i poticala razmišljanje. To je ono što radimo diljem svijeta, gdje god se naši članovi okupljaju, i to činimo s ekspertizom, vještinom i izumom. To radimo na ulicama i u velikim kazališnim kućama, u školama i domovima te na pozornicama. Stvaramo izvedbe za, s, od i o djeci i mladima, gdje god se nalazili. Djeca i mladi trebaju kazalište i izvedbu, a zbog njihove nedostatne moći, trebaju odrasle osobe koje im pomažu da to dožive.
Dok se ovaj Svjetski dan kazališta približava, duboko smo svjesni rada koji se odvija u našem sektoru za i s mladima i obiteljima koje su žrtve rata, terora, političkih i obiteljskih sukoba, siromaštva, nasilja, raseljenja i beskućništva, diskriminacije. Neki su se pitali “Kako još uvijek možemo govoriti o budućnosti kazališta i izvedbe u ovom svijetu? Što to znači osim tragedije i nepravde koja nas okružuje?” Vjerujem da kroz stvaranje kazališta i izvedbe za i s djecom i mladima neprekidno sudjelujemo u činu nade. Naša umjetnička forma nudi interpretaciju i izravnu povezanost s temama i situacijama s kojima se djeca susreću u svakodnevnom životu i koje im mogu govoriti glasom koji sluša i razumije. Njihovo promišljanje o vlastitom položaju olakšava se zbog onoga što možemo otvoriti na siguran način, nudeći istinu uz mogućnost i zamisliti budućnost ili put koji može potaknuti ideje mladih ljudi o tome što bi moglo biti drugačije. Čin stvaranja je nada.
Za nas kao umjetnike, i za nas kao odrasle osobe koje omogućuju djeci i mladima pristup umjetnosti, kulturi i kreativnosti, važno je postavljati pitanja. Bez primjećivanja i validiranja njihove stručnosti u igri i područjima mašte, bez priča i mogućnosti bijega, zabave i radosti, bez istraživanja ljubaznosti i ljudskosti koja dolazi s ovom publikom, možemo li razumjeti sebe? Bez razvoja stvarne agencije i sudjelovanja djece i mladih, možemo li zadržati vlastitu nadu?
Možda sada moramo shvatiti da sve nije samo na nama, i hodajući uz djecu i mlade ljude možemo prepoznati i crpiti snagu iz moći njihove mašte i prirođenog, instinktivnog osjećaja mogućnosti.
