Žiri u sastavu: Maja Katić, Hrvoje Seršić i Ivan Plazibat donio nam je obrazloženje nagrada 24. Susreta profesionalnih kazališta za djecu i mlade Hrvatskog centra ASSITEJ u Čakovcu
Najbolja predstava u cjelini – „Caffe Kraljevstvo“
Nagrađujući predstavu „Caffe Kraljevstvo“ stručni žiri nagrađuje i estetiku koja objedinjuje ludizam teatra, zanatsku vještinu u izvedbi svih elemenata scenskog čina, njihovu usklađenost u samoj predstavi, ali na kraju i estetiku koja se ne boji emocije u kazalištu za djecu. Svi nabrojeni elementi tako tvore istinske kazališne kristale vremena koji ostaju u pamćenju gledatelja dugo nakon završetka same predstave.
Najbolja režija – Vanja Jovanović
U režiji predstave „Caffe Kraljevstvo“ kazališni rukopis redatelja Vanje Jovanovića suvereno barata sredstvima od strogosti do zaigranosti, od veselja do tuge, glumačkih tehnika i istinske ljudske emocije. Kroz usklađenost glumačke igre, animacije predmeta, svjetla i glazbe, režija postaje objedinjujući faktor kolektivne suradničke kreacije.
Najbolji dramski tekst – Petra Cicvarić „Doktor Svelječić“
Petra Cicvarić u svom tekstu nudi dobro osmišljen problem, po temi blizak školskoj djeci: ostati svoj ili se promijeniti zbog pritiska okoline. Jako je dobro detektirana za djecu važna tema; pripadnost društvu i prihvaćanje vršnjaka jako im mnogo znači, po tome se vrednuju i procjenjuju svoj značaj, a tek kad odrastemo shvatimo (ako uopće) da vrijedimo, bez obzira na mišljenje drugih. Ovaj tekst upozorava na važnost poštovanja vlastitog integriteta, te postavlja pitanje kako ostati svoj, ne mijenjati se zbog drugih, pogotovo ne na gore. A sam je zaplet dostojan antičkih dramatičara; nijedno rješenje nije dobro ni moralno; niti se naša junakinja Mia treba „pozločestiti“ da bi se uklopila u društvo, niti se treba odreći prijatelja i druženja. Razgranata radnja ovog teksta ipak će na kraju dovesti do rješenja, zahvaljujući protoku vremena i promjeni mišljenja pojedinih junaka ove priče, kako to i u životu biva. A iako zvuči komplicirano, djeci je takav razvoj događaja potpuno razumljiv i blizak.
Najbolja scenografija – Vanja Jovanović
(Za scenografiju u predstavi „Caffe kraljevstvo“ Kazalište lutaka Zadar)
Izražajem jednostavna scenografija (sačinjena samo od predmeta koji čine asortiman jednog kafića), odlično funkcionira jer lutkarskom simbolikom kod gledatelja otvara maštu (što sve predmet može biti) a kod glumaca igrivost i zaigranost, tijekom cijele predstave.
Najbolja kostimografija- Buga Marija Šimić
(za kostimografiju u predstavi „Sunce djever i Neva Nevičica“ Kazalište Mala scena, Zagreb)
Vizualni identitet kostima preuzet je iz folkora, etna. Bijela i crna boja kostima simboliziraju nevinost i iskrenost, dok je na drugoj strani suprotnost zla. Kostim je sačinjen od bijele haljine i crne marame, te pomaže glumici da razigravanjem dočara promjenu u emociji i kreira vizualni karakter likova.
Najbolja scenska glazba – Bojan Miljančić
(za scensku glazbu u predstavi „Plavo sunce na žutom nebu“ Kazališne družine Pinklec, Čakovec)
Glazba je u ovoj predstavi kreirana u suigri sa zvukovima prirode. Tijekom cijele predstave glazba je ravnopravni partner izvođačima na sceni, jer zadaje ton i atmosferu svake nove zvučno-scenske slike. Ona u suigri sa scenskim pokretom i simbolima koje isti predstavlja, kreira slike mora, svemira, pustinje, neba… te kod publike stvara istinski doživljaj viđenoga.
Najbolje oblikovanje svjetla – Neven Taradi
(za oblikovanje svjetla u predstavi „Plavo sunce na žutom nebu“ Kazališne družine Pinklec, Čakovec)
Svjetlo je u ovoj predstavi izuzetno bitno, jer sama tematika predstave govori o bojama. Tijekom cijele predstave svijetlo pokreće igru kod glumaca i odlično se nadopunjuje sa scenografijom (crtežima). Također pomaže stvaranju, bojanju i odvajanju novih scenskih slika, u potpuno praznom prostoru.
Najbolje glumačko ostvarenje za žensku ulogu – Buga Marija Šimić i Irena Bausović Tomljanović
Buga Marija Šimić je neprimjetno uvukla publiku u svijet starine i čarolije, od prvog trena predstave. Fokusom, glasom i prisutnošću, stvorila je atmosferu sirotih junakinja, baki s čudesnim moćima i drevnih junačkih borbi. Hrabro se probija kroz bogat i predivan ali težak i arhaičan jezik Ivane Brlić Mažuranić i uspijeva ga osvojiti, posvojiti, i pretočiti u radnju, i emociju. Buga nas kroz priču vodi strpljivo i spretno, brzo mijenja likove i svakom daje drugačije, suptilne naznake karaktera; u glasu, pokretu i pogledu. Ne boji se ostati na sceni sama, bez teksta, bez ičega, na sekundu samo biti.
Irena Bausović Tomljanović vješto razvija neobičnu priču o neobičnoj princezi, u neraskidivoj igri sa svojim scenskim partnerom. U njihovim rukama šalice postaju ljudi, a tanjurići cipele. Istog časa povjerujemo u bilokoju bocu ili krpu koju nam predstavi. Njena je igra točna, suptilna i minimalistička, a opet puna prigušenog humora i razumijevanja svake situacije, lika i emocije koju pred nas postavlja. Sa vrlo malo glumačkih sredstava, u jako suženom okviru igre postiže i pruža nam mnogo, najviše u pogledu živih likova i situacija i razvoja same priče, i to prepoznajemo kao precizan i predan umjetnički rad.
Najbolje glumačko ostvarenje za mušku ulogu – Marko Hergešić i Dominik Karakašić
Marko Hergešić svoju ulogu tate domaćice koji se igra baruna Munhausena gradi lako, s puno vještine, šarma i glumačke inteligencije. Dominantan na sceni, ispunjava ju kao da je tamo 7 glumaca, a ne on sam. Svojom snažnom scenskom prisutnošću, odličnom dikcijom, moćnim glasom i nadahnutim kretnjama vlada dinamikom svake scene i upravlja publikom na način da se smiju baš kad treba, da u pravom trenu strahuju i ščekuju, zatim urlaju od oduševljenja, a već u sljedećem času tihi kao bubice, napeto prate sljedeću epizodu.
Glumačka vještina Dominika Karakašića u predstavi „Caffe Kraljevstvo“ dolazi do izražaja kroz širok raspon glumačkih tehnika; od vokalnih transformacija, scenskog pokreta, animacija predmeta i konačno istinske glumačke zaigranosti i užitka u igri glumca, koji isti taj užitak prenosi na gledatelja i dječju publiku.
Nagrada za kolektivnu igru ansamblu predstave „Plavo sunce na žutom nebu“ /Kazališna družina Pinklec Čakovec
Kolektivna igra jedan je od preduvjeta svakog istinskog kazališnog čina. Ipak, često smo svjedoci koliko je teško postići taj preduvjet u kazališnoj praksi. Susret s istinskom kolektivnom kazališnom igrom kao u predstavi „Plavo sunce na žutom nebu“ dragocjen je kazališni izuzetak . Fascinantna usklađenost i zaigranost kojom kroz pokret i neverbalna sredstava troje izvođača priča kompleksnu i složenu priču o razvoju i evoluciji života proizvodi pravi užitak kod gledatelja. Iza lakoće i jednostavnosti krije se zanat i tehnika ansambla, koji je već postao gotovo pretplaćen na ovu vrstu nagradu. Ni ovaj stručni žiri nije ih mogao zaobići i ova je nagrada još jedna u nizu potvrda kontinuiteta izvedbene izvrsnosti „Pinkleca“.
