Stručni žiri u sastavu: redatelj Goran Golovko, dramaturginja Dina Vukelić i glumica Lukrecija Tudor, nakon devet odgledanih predstava dodijelili su sljedeće nagrade i napisali osvrte na odgledane predstave.
Nagrada „Zvjezdana Ladika“ za pedagoško-dramski rad dodjeljuje se Marijani Peršić, voditeljici Istarsko Dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula za predstavu „Pravi izbor?“.
U zahtjevnoj formi forum-teatra, koja podrazumijeva potpunu jasnoću odnosa i dramskih sukoba, jasno postavljene uloge tlačitelja i potlačenih te njihovih „saveznika“, dramska pedagoginja je postavila predstavu koja u cijelosti zadovoljava ove kriterije. Uz to, uspjela je ostvariti i pamtljive kazališne stilizacije, odmičući se od strogog realističnog izričaja kakvog obično vezujemo uz „kazalište potlačenih“. Njezin temeljit pripremni rad s mladim glumicama i glumcima očituje se i u njihovoj sposobnosti i spremnosti na razvijanje razgovora s publikom o mogućim izmijenjenim ishodima dramskih (životnih) sukoba, pri čemu su polaznici studija sasvim samostalni i otvoreni. Svojim nenametljivim pedagoško-dramskim pristupom radu s mladima Marijana Peršić svjedoči dramsku pedagogiju koja ne docira, već otvara prostor za sagledavanje i preispitivanje složenih životnih situacija iz mnogobrojnih rakursa, izvođačima i gledateljima podjednako.
Nagrada za najbolju predstavu u cjelini dodjeljuju se Dramskom studiju Dada KD Pinklec za predstavu „Posljednja pahulja“.
Polaznice i polaznici uz pažljivo se dramsko vodstvo Davora Dokleje na suptilan način dotiču goruće problematike klimatskih promjena, oblikujući složenu priču nadahnutu nordijskom mitologijom, a obogaćenu duhovitim, neočekivanim i originalnim osobnim elementima prilikom oblikovanja raznolikih (općepoznatih) mitoloških likova. Ova predstava pokazuje visoko vladanje glumačkom i pripovjedačkom vještinom mladih glumica i glumaca, zatim lutkarstvom i scenskim pokretom dok se u svojoj strukturi odlikuje promišljenom i zaokruženom dramaturgijom koja svoje ideje plasira na nepretenciozan način, blizak kako dječjoj publici, tako i odraslima. Dramaturgiju predstave prate podjednako estetski promišljena scenografija, sugestivni glazbeni brojevi i funkcionalno oblikovanje svjetla, tako da se „Posljednja pahulja“. Po cijelosti pozicionira kao predstava koja svojom kvalitetom itekako može parirati i profesionalnim produkcijama za djecu i mlade.
Posebno priznanje za skupnu igru dodjeljuje se ansamblu Dramskog studija “Ivana Jelić” HNK u Šibeniku za predstavu „Slušajte nas“.
Ova ansambl–predstava odlikuje se visokom razinom uigranosti i scenske koordiniranosti izvođačica i izvođača čija koncentracija ni u jednom trenutku, tijekom izuzetno zahtjevne mozaične strukture, ne popušta. Njihova skupna igra zasnovana na frenetičnom ritmu uvjerljivo dočarava kompleksnost društvenih i psiholoških problema te raznolikih problematičnih, ranjivih i pobunjenih pojedinaca reprezentiranih iz vizure mladih osoba. Društvena angažiranost predstave adekvatna je dinamici, energičnosti i posvećenosti izvedbe polaznica i polaznika koji suvereno iznose težak i relevantan materijal u brzim i usklađenim izmjenama kratkih scena, kao i u neverbalnim scenama oslanjajući se na pomno odabrane glazbene brojeve. Nimalo jednostavna predstava izvedena je uz posebnu lakoću i predanost mladog ansambla i njihovih dramskih voditelja.
Bjelovarsko kazalište „Zato što sam žena, zar ne!“
Mlade glumice i mladi glumci iz Bjelovara hrabro su se uhvatili u koštac s rodnim stereotipima i iznjedrili predstavu koja, poglavito u svom drugom dijelu, iznenađuje obrtanjem tradicionalnih uloga žene i muškarca u obitelji, ali i u cjelokupnom društvu. Ukazujući na potrebu pune ravnopravnosti među spolovima, zdušno igraju prizore koji su istovremeno satirični i apsurdni u svojoj izravnosti i izoštravaju naš fokus na sagledavanje nas samih iznutra. Navode nas na preispitivanje vlastitih stavova i ponašanja, izazivaju naše stečene sustave vrijednosti, a u radosnoj scenskoj igri koja istovremeno zabavlja i upozorava.
Zagrebačko kazalište mladih Učilište „Akvarij“
Postavljen pred polaznice i polaznike Učilišta ZKM-a, izazov uprizorenja velikog dramskog predloška s elementima nadrealizma i kazališta apsurda pokazao se prigodom za vježbanje scenske discipline, posvajanje redateljskih uputa i prepoznavanje njegovih distopijskih elemenata kao, nažalost, već postojeće nam stvarnosti. Estetizirani mizanscen i dojmljiva likovna oprema predstave pridonose odgonetanju misaonih zagonetki velikog autora.
Kazališni studio mladih HNK u Varaždinu „Ivona, kneginjica od Burgunda“
„Ivona, kneginjica od Burgunda“ Kazališnog studija mladih HNK u Varaždinu osmišljena je kao visokoestetizirana predstava u kojoj glumačku igru polaznica i polaznika upotpunjuju maske kao simboli – kako one naslikane na licima, tako i one kojima se služe kao objektima na sceni ili pak njima skrivaju svoja (prava) lica. Secirajući privilegirane slojeve društva, njihovu dvoličnost i prevrtljivost – sve to kroz slučaj katalizatorice u liku kneginjice iz pera klasika Witolda Gobrowicza – ova inscenacija pretkazuje obilježja teatra apsurda, no istovremeno služi i kao psihološka studija, i kao oštra kritika društva u svom beskompromisnom prikazu moralno iskvarenih karaktera na dvoru te njima pripadajućih intriga.
Dramski studio Teatra Tirena „Ožiljak“
Dramski studio Teatra Tirena uprizorio je tekst suvremene dramatičarke Nine Horvat „Ožiljak“ uhvativši se u koštac s osjetljivom problematikom smrti bliske osobe i psiholoških posljedica koje jedna razorna tragedija ostavlja na najuži krug ljudi oko preminule osobe. Baveći se pokušajima rekuperacije i suočavanja protagonistice s vlastitom traumom, ova predstava nježno balansira između realizma i poetskog izraza kojim se dočaravaju unutarnja stanja rastrzane mlade žene. Igrajući žalujuću sestru, glavna glumica uspijeva dočarati faze žalovanja te različite mehanizme kompenzacije pomoću kojih nastoji ublažiti traumu – od pretjeranog radoholizma do samozavaravanja. Polaznice i polaznici s ozbiljnošću su i pažnjom pristupili ovoj problematici, pazeći da ona nikad ne sklizne u patetiku. Zanimljiv je i dramaturško–režijski postupak fragmentacije preminule sestre, tako što je igraju tri glumice, čime se ovo uprizorenje dotiče i problematike sjećanja koja se zamagljuju uslijed traume. Dramskoj voditeljici Ines Štuflić Horvat svakako treba odati priznanje na hrabrosti da svoje polaznice i polaznike vodi kroz proces koji adresira jednu psihološki razornu i važnu temu.
Max teatar „Tko će sve to pojesti“
Glumačko–dramski studio Max teatra uprizorio je tekst o anoreksiji Ane Tonković. Predstava „Tko će sve to pojesti (niskokalorična drama o anoreksiji)“ priča je o četirima pacijenticama na rehabilitaciji koje se na različite načine bore sa svojim problemom iako ga neke ne žele ni prihvatiti. Glavno mjesto zbivanja zajednička je blagovaonica gdje se pacijentice okupljaju svaku večer i negoduju jer je vrijeme večere, a od njih se očekuje da istu i pojedu. Naoko bezazlena igra, u kojoj jedna djevojka mora pojesti obrok za sve četiri, završi s ozbiljnim posljedicama. Polaznice i polaznici ovog studija uhvatili su se u koštac s ozbiljnom temom te su je zrelo i promišljeno prigrlili. Unatoč težini problema, situacije su prikazali na duhovit način te cjelinu obogatili projekcijama, igrom sjena i popratnom glazbom.
Kazalište lutaka Zadar – Donatolina „Božićni taxi“
Dramsko–lutkarska radionica Donatolina razveselila nas je iskrenom i zabavnom dječjom izvedbom predstave „Božićni taxi“. Predstava je koncipirana kao igra dviju vila koje odluče jednu curicu i jednog dječaka čarolijom pretvoriti u vozače taksija. Pospani taksisti nađu se usred začarane priče zaigranih vila. Prije nego što se snađu, napuni se njihov stari prašnjavi auto veselim karakterima. Našli su se tu, između ostalih, jedan popularni pjevač Đuro Lepinja, skoro pregaženi Djed Mraz i curica koja sanja o božićnim poklonima u shoppingu sa svojom mamom. Kroz nekoliko razrađenih karaktera prikazali su nam niz komičnih situacija u kojima se nepoznati ljudi, dijeleći jedan taksi, mogu pronaći. Našlo se tu i kritike društva iz dječjeg pogleda te se pokazala sva ljepota i važnost dramskog odgoja za najmanje uzraste.
