Stručni žiri u sastavu: glumica Bruna Bebić, glumac i lutkar Andrija Krištof i profesorica Blaženka Kovač Carić nakon trinaest odgledanih predstava (dvanaest u konkurenciji) dodijelili su sljedeće nagrade:
Nagrada „Zvjezdana Ladika“ za pedagoško-dramski rad dodjeljuje se Luki Mihoviloviću, voditelju Dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula i redatelju za predstavu „(H)Our Soundscape“.
Nastao kao rezultat istraživanja prilika i svakodnevnih životnih okolnosti mladih u Puli ovaj projekt sadržajem, formom i samosvješću pomiče granice uobičajenog dramskog iskaza na sceni prema lokalnom i globalnom aktivizmu, pretvarajući tako umjetnički izričaj u mogući eksplozivni pokretač promjena. Pedagog i redatelj predstave Luka Mihovilović potaknuo je gotovo 40 polaznika srednjoškolskih grupa na anonimno i neobično iskreno iskazivanje stavova, mišljenja, želja, potreba, sumnji, nada i strahova mladih grada Pule. Izbor tekstova iznesen je u formi audio drame, vrlo čisto, upućeno, sa stavom i bez uljepšavanja koje bi možda otupilo oštricu riječi i poruka. Tu su i usporedbe s načinom života prošlih generacija, iskazi polaznika seniorskih grupa. “Otići ili ostati? I zašto? Što gubim? Što dobijam?” nameću se kao pitanja najvećeg izazova za mladu generaciju, na koja svatko mora pronaći osoban odgovor te način kako se nositi s vlastitim izborom. Nenametljiva i suptilna pedagogija koja se razvija zajedno sa generacijskim interesima i potrebama. U stalnom je dosluhu sa ovovremenoscu i generacijama koje dolaze. Dobra pedagogija je ona koja osluskuje i čuje.Uvjerljivost, otvorenost i samopouzdanje sudionika krase ovu izvedbu, s lakoćom dopiru do publike. U njoj nema nametnutih niti izvana režiranih rješenja, a voditelj je sigurna ruka koja poput dobrog duha istine inspirira na hrabrost te ostaje cijelo vrijeme u drugom planu na čemu mu od srca čestitamo.
Nagrada za najbolju predstavu u cjelini dodjeljuju se Dramskom studiju Teatra Tirena za predstavu „Ja sam….“ pod umjetničkim i pedagoškim vodstvom Ines Škuflić – Horvat.
Predstava “Ja sam….” nastala je po motivima knjige “Ja sam Akiko” autora Stefana Tićmija, motiva odrastanja koji se kreću u širokom rasponu od zaigranosti i radoznalosti preko tjeskobe, usamljenosti, sve do individualnosti, zajedništva, ljubavi. Potaknuti tim motivima sudionici predstave istraživali su vlastite, postavljali sebi i drugima pitanja, nalazili odgovore. Akiko ima pjegice, voli svog oca, koža joj miriše na stari papir i često je sama. Ne voli granice i podjele, vrlo je izbirljiva s riječima. Drugima djeluje neobično, a život će joj se promijeniti kada upozna Baobaba i Marsela. Inspirativan i poetičan, tekstualni predložak za predstavu neiscrpna je riznica mudrosti i podsjetnik na najvažnije vrijednosti. Sama izvedba dirljiva je i nježna, glasovi harmonični i tihi, pokreti mekani. Čarobno je pomisliti da odrastanje, pa i sam život, mogu teći tako fluidno i skladno kako se pred nama odvija ova fina, senzibilna priča rastvarajući pritom bogat, maštovit doživljajni svijet, nastao promatranjem svakodnevice kroz prizmu poetskog izričaja.. Upliv voditeljice naslućuje se u ujednačenoj suigri svih sudionika, visokoj estetičnosti kazališnih sredstava i odsustvu bio kakvog viška. Izvođači osobnom toplinom, prirodnošću i vedrinom osvajaju srca gledatelja.
Posebna nagrada za kolektivnu igru dodjeljuje se ravnopravno ansamblima: ZKM/Učilišta ZKM-a “Zvjezdana Ladika” u predstavi “Ka-F-Ka” pod umjetničkim i pedagoškim vodstvom Vere Piščević i Glumačkog studija Kazališta Playdrama za predstavu „Antigona“ pod umjetničkim i pedagoškim vodstvom Lare Jerončić i Anje Ostojić
ZKM/Učilište ZKM-a “Zvjezdana Ladika”: Ka-F-Ka
Dramski studio ZKM-a donosi žanrovski jasnu i cjelovitu ansambl predstavu sačinjenu od nekoliko Kafkinih pripovjedaka. Mladi su glumci svojom izvedbom sigurno uspjeli u prvobitnoj namjeri približavanja Kafkinog svijeta mladima, sigurno su uspjeli zaintrigirati mlado gledateljstvo da postane i čitalačka publika. Nadalje, svojom su snažnom, strasnom i iskrenom KOLEKTIVNOM IGROM uspjeli scenski uprizoriti ambivalentnost Kafkinog svijeta punog apsurdnih konstrukcija stvarnosti. Temu položaja pojedinca unutar sistema totalitarnih režima, općenito poretka i sustava, ovaj mladi ansambl prepoznaje kao svoje ovovremene nemire i napetosti. U svojoj formi ova predstava razbija tradicionalnu dramsku strukturu, a snažne ekspresivne scene prelijevaju se jedna u drugu ili istovremeno bivaju jedna pored druge, stvarajući dinamičku i zanimljivu cjelinu, ali istovremeno tražeći i neku novu percepciju gledatelja. Kazališni jezik vrlo je čist i jasan. U zavidno ujednačenoj KOLEKTIVNOJ KAZALIŠNOJ IGRI koriste se alati ekstatične tjelesne ekspresije, mimske igre i stvaraju se groteskna lica u govornom i tjelesnom iskazu. Lijepo je bilo vidjeti toliko mladih individualaca koji zajedno, ne štedeći se, tkaju istu kazališnu čaroliju, istovremeno budeći u nama nesvakidašnje uzbuđenje.
Glumački studio Kazališta Playdrama: „Antigona“
Osam mladih polaznika Glumačkog studija Playdrame nimalo nije ustuknulo pred zahtjevnošću jednog od najvažnijih i najdubljih djela svjetske književnosti. Uz pomoć autorskog tima, prigrlili su ga, učinili svojim i, oslanjajući se na suigru, približili ga svojoj generaciji. Vječna tema sukoba između božanskih i ljudskih zakona, osobne savjesti i državne vlasti, pojedinca i autoriteta, ili, u konačnici, ljubavi i ponosa postavljena je iznimnom jednostavnošću kroz organsko tijelo kora u stalnom pokretu iz kojeg izranjaju protagonisti, ulaze u odnos i opet u tijelu kora nestaju. Govorne sekvence su statične, čiste i precizne, logični argumenti iznose se razumljivo i s dubokom proživljenošću bez imalo sentimenta ili patetike. Ozbiljnost, minimalizam sredstava, svedenost, suzdržanost, i usmjerenost na suštinu krase ovu izvedbu u kojoj je svaki individualac podređen zajedništvu. Važan element predstave je i snažna ali nenametljiva glazba. Gledatelj tako s lakoćom biva uvučen u zbivanja te zajedno s organizmom kora slijedom događanja nošen prema neminovnom tragičnom kraju. Nijemi svjedoci vraćaju se u tišinu iz koje su izronili a nekoliko mrtvih cvjetova na sceni jedini je trag nepromišljenosti ludih ljudskih postupaka. Na koncu ostaje samo odjek razumijevanja koliko je čovjek malen pod svodom nebeskim.
Izuzetna je, dojmljiva i uvjerljiva disciplina i spremnost mladih izvođača da se podrede zajedništvu čime postižu veliku izražajnu snagu.
DRAMSKI STUDIO MLADIH HVAR
„Sve o ženama“
„Sve o ženama“, dramski tekst Mire Gavrana bio je izbor (možda ne bas spretan s obzirom na dob polaznica), ali svakako izazov za Dramski studio mladih Hvar.
Priča je to o ženama u kojima se humor i emocije isprepliću kroz, u ovom slučaju, dvije različite dramske situacije. Naizmjenice pratimo priču triju prijateljica koje dijele zajedničko radno mjesto-tajnice u nekom neimenovano uredu, sa svom kompetativnošću koje donosi takav posao i s druge strane priča o obiteljskim odnosima majke koja želi pomiriti,oko istog muškarca, posvađane kćeri. I dok nam kroz prvu priču mlade glumice donose niz stereotipnih i površnih odnosa, kompetativnost i konzumerizam kao prijeteće tendencije u društvu, u drugoj priči uvjerljivo, glumački zrelo i sugestivno donose emociju brige, ljubavi i opraštanja unutar obitelji.
Rezultat jest da nas šest mladih polaznica (možda budućih glumica) dramskog studija, vodi kroz dva suprostavljena pejzaža žensko-ženskih odnosa koji onda i žanrovski idu prema komediji, odnosno prema nekom ozbiljnijem stvaranju dramske situacije i lica.
MAX TEATAR
„Elektra“
Euripidovu tragediju „Elektra“ donose na scenu mladi polaznici Max teatra. Kao što u samom predgovoru predstave dramaturginja Blanka Doko najavljuje, radi se o Elektri kako je isčitava generacija Z. U središtu njihovog (dramaturginja, redatelj, glumci) čitanja i interesa nije problem Elektrinog identiteta koji je vezan uz društveni kontekst, religiju i porijeklo, niti govore o Elektri kao simbolu feminizma, što ona jest u mnogim književnim i filozofskim raspravama. Ono sto ova generacije prepoznaje jest ono što „vrišti“ u svijetu i vremenu u kojem žive: BOL, LJUTNJA, AGRESIJA RAT, OSVETA…kako kada i gdje pronaći ljubav, razriješenje, kajanje, preispitivanje, smisao. Ovo je hvalevrijedan i iskren izbor. U samoj realizaciji možda je nedostajalo hrabrijeg i strasnijeg istupa PROTAGONISTA i konkretnije suigre sa KOROM. Ulazak u ritualno ostalo je, nažalost, samo na nivou pokazivačkog i kao da se nije usudilo zahvatiti registre snažnih eforta kako pokreta, tako i govora.
KAZALIŠTE LUTAKA ZADAR- DONATOLINA
„ Pustolovine kroz vrijeme“
Kazalište lutaka Zadar – Donatolina predstavilo se dramskom igrom „Pustolovina kroz vrijeme“, autorice Irene Bausović Tomljanović koja je ujedno i jedna od voditeljica dramskog studija. Mješovita grupa djece od 8-14 godina (koja je već sama po sebi veliki pedagoški izazov) vodi nas na putovanje kroz vrijeme, ostvarujući pri tome zabavnu i dinamičnu scensku igru. Predstava donosi hvalevrijedne teme dječje kreativnosti, zamaštanosti i zaigranosti. Nizanje dojmljivih slika, od scene susreta s gusarima, Indijancima, kaubojima do prostora starog tavana gdje predstava počinje i završava, vraća nas u vrijeme i prostor gotovo ZABORAVLJENOG NAČINA IGRE. Igra koja je daleko od ekrana i tehnologije, lišena ovovremenog i tehnološkog, lišena virtualnog… daleko od „igrica“. Osvajajući publiku jednostavnošću odnosa, izmjenom scenskog pokreta, songova i duhovitih govornih dijelova, ali i nekolicinom izvrsnih dječjih glumačkih uloga, ova je predstava pokazala svu radost istinske dječje zaigranosti.
DRAMSKI STUDIO KAZALIŠTA VIROVITICA
„Partija karata“
Dramski studio Kazališta Virovitica na scenu su nam donijeli predstavu Partija karata koja nas podsjeća na stogodišnjicu rođenja hrvatskog književnika, virovitičana Milana Nikolića.
Polaznice dramskog studija biraju između raznih Nikolićevih djela, a na kraju se odlučuju za interpretaciju upravo romana Partija karata jer on nije samo krimić već u sebi sadrži, kako kažu “love story”. Kroz pripovijedanje i igranje dramskih situacija spretno nam kazuju i prikazuju roman na sceni. Pohvalna je igra mladih polaznica dramskog studija no ipak ostaje žal za nešto dinamičnijom, maštovitijom i preciznijom izvedbom pogotovo u igri bez rekvizite.
HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U ŠIBENIKU DRAMSKI STUDIO „ Ivana Jelić“
„Mi“
Predstava Mi Dramskog studija “Ivana Jelić” progovara o vrlo važnoj temi prihvaćanja drugačijeg. Tri grupe, svaka posebna i drugačija na svoj način, dolaze u staro, napušteno kazalište te ga žele prisvojiti i zadržati za sebe jer su mišljenja da ono pripada upravo njima i nikome drugome. Na kraju ipak shvaćaju da su zajedno jači te se svi skupa odlučuju za rad na predstavi. Iako na prvi pogled svi drugačiji u jednome su jednaki – zaljubljeni u kazalište.
Kroz koreografske dijelove ali i kroz cijeli komad polaznici dramskog studija pokazuju izuzetnu fizičku spremu i zajedništvo i suigru s partnerom. Na izrazito zaigran način pričaju
nam svoju priču i uvlače nas u svijet koji su stvorili. Njih čak 30 zagospodarilo je scenom najstarijeg kazališta u Europi i poslalo nam vrlo važnu poruku, a uz to smo se svi i odlično zabavili.
DRAMSKI STUDIO DADA KD PINKLEC
“Sasvim drugačiji sat lektire”
Dramsko-scenska igra “Sasvim drugačiji sat lektire” Dramskog studija Dada KD Pinklec progovara o međuvršnjačkom nasilju koje se može dogoditi bilo kada i bilo kome. U njihovom slučaju jedan sasvim običan dan u školi u kojem se obrađuje lektira i uči se o Dragutinu Tadijanoviću prekida grupa nasilnih učenika o čijim problemima slušamo na samom početku predstave. Nažalost njihovi problemi se sustavno ignoriraju i ne rješavaju te
to dovodi do ranije spomenute situacije. Polaznici studija progovorili su o gorućoj temi s kojom se i sami svakodnevno susreću. Uz projekcije, vještu igru lampicama te jeku,
ponavljanje već izgovorenih riječi stvaraju zanimljiv prikaz koji u gledateljima budi želju za promjenom i stvaranjem sigurnog školskog okruženja.
BJELOVARSKO KAZALIŠTE- BJELOKAZ 2
„Tri medvjeda i gitara“
Predstava Tri medvjeda i gitara Bjelovarskog kazališta, a prema priči Ljudevita Baurea namijenjena je najmlađoj publici. Majka medvjedica Brunhilda ima troje djece i svako je za nešto. Berta lovi ribu, Bara skuplja med, a Bero je pjesnik. Pratimo ih u njihovom medvjeđem životu i zajedno s njima učimo o tome kako je svatko od nas koristan i dobar u nečemu samo moramo otkriti što je to. Svatko je jednako vrijedan i jedni druge moramo prihvaćati i uvažavati. Služeći se pripovjedanjem, glumom i lutkarstvom, pjesmom, plesom i izvrsnim kostimima mladi bjelovarci donijeli su nam snažnu predstavu vrijedne tematike koju su odlično prihvatili mali ali i veliki.
KAZALIŠNI STUDIO MLADIH, HNK VARAŽDIN
„Klub različitih“
Predstava „Klub različitih“ varaždinskog Kazališnog studija mladih inspirirana je motivima kultnog filma „The Breakfast Club“ Johna Hughesa. Pretočiti film u kazalište i onda ga prevesti na kazališni jezik, vrlo je nezahvalno i teško. Međutim, to može biti itekakav izazov za mlade glumce. Tema govori o mladima , o njihovim godinama, odrastanju, ali i aktualizira širu temu inkluzivnosti kako društvene, tako i odgojno-obrazovne. Mladi progovaraju o ozbiljnim temama- kako se „uklopiti“, kako pripadati grupi, gdje su granice mene i onih drugih, tko sam to JA, kako prihvatiti onog drugog, različitog od mene. Izvođači nas vode kroz svoja lica i njihove probleme, pri čemu često svjedočimo površnom prikazivanju i deklamiranju problema, a motivacija lika i razriješenje ostaje zamagljeno u nizu nedosljednosti kazališnog izričaja (scenski pokret, posezanje za različitim žanrovima). Međutim, svrha kazališnog odgojnog procesa jest prvenstveno otvarati teme koje zanimaju djecu ili mlade i koje su njima zanimljive. Ova predstava to svakako jest. Proces koji su ovi mladi ljudi prošli kroz ovaj predložak, neprocjenjiv je, kako kroz temu, tako i kroz odgovore koji su kroz proces dobili. Nekad je sam proces važniji od rezultata, a to je ovdje bio slučaj.
