Jedan od osnivača je i naš nacionalni centar.

Četvrti po redu susret članova mreže održan je u sklopu 28. Festivala profesionalnih kazališta za djecu i mlade Hrvatskog centra ASSITEJ u Čakovcu.

Na sastanku su bili predstavnici ASSITEJ centara iz Ukrajine, Češke, Hrvatske i Srbije, kao i predstavnik LUTFEST-a iz Bosne i Hercegovine. Mreži su se pridružila i dva novoosnovana centra – ASSITEJ Slovačka i ASSITEJ Slovenija.

Tijekom dva dana razgovaralo se o trenutnoj situaciji u zemljama članicama i lokalnim scenama za mladu publiku, izazovima, potrebama i ciljevima s kojima se susreću te o strategijama i planovima za budućnost i prijedlozima konkretnih načina suradnje koji mogu doprinijeti razvoju i jačanju kazališne scene za mladu publiku u slavenskim zemljama.

Osnivanje mreže pruža mogućnosti za razmjenu iskustava i podršku u radu te partnerskog povezivanja unutar mreže kroz zajedničke mreže. Prepoznata je potreba za stvaranjem novih kvalitetnih umetničkih proizvoda – kako novih tekstova, tako i kazališnih produkcija namijenjenih djeci i mladima.

Jedan od fokusa mreže bit će jačanje vidljivosti umjetnika i scena svake zemlje, kroz zajedničku promociju i umrežavanje te stvaranja baze podataka i razmjena dramskih tekstova.

Kao važan cilj istaknuto je i pronalaženje novih načina uključivanja djece u kreativne procese, čime se jača participacija mladih u umjetnosti.

Veselimo se nastavku otvorene razmjene iskustava i zajedničkoj posvećenosti razvoju umjetnosti za djecu i mlade u regiji!

TAJNI ŽIVOT SPLITSKIH LUTAKA – Gradsko kazalište lutaka Split

Obrazloženje:

Izabrali smo predstavu Tajni život splitskih lutaka zato što su nas lutkari oduševili izvedbom raznih lutkarskih tehnika. Na sceni se pojavljuje 40 različitih lutaka što stvara dinamičnu atmosferu. Svaka lutka priča svoju priču i posebna je na svoj način. Scenografija je kreativna. Poruka predstave potaknula nas je da zauvijek čuvamo dijete u sebi. Posebno su nam se svidjeli sami lutkari koji su svojom energijom i točnošću podarili život svakoj lutki. 

_______________________________________________________

Žiri u sastavu Igor Ružić, Hrvoje Korbar i Matko Botić dodjelio je sljedeće nagrade:

Nagrada za najbolju predstavu u cjelini – “DAN KAD SAM SE PRETVORIO U PTICU” Gradskog kazalište lutaka Rijeka

Izvrsnošću u gotovo svim ključnim segmentima kazališnog čina, predstava „Dan kad sam se pretvorio u pticu“ Gradskog kazališta lutaka Rijeka u režiji Tamare Kučinović, nameće se kao najbolja predstava u cjelini službene konkurencije Assitej festivala 2025. godine. Kvalitetni predložak, kreativna razrada i potentna izvedba upotpunjavaju unutarnju logiku i koheziju ove predstave koja pokazuje mogućnosti kazališta za djecu i mlade u opreci između tradicionalnih tehnika i materijala s jedne i virtualne svakodnevice s druge strane, što joj daje dodatnu vrijednost u kontekstu koji nije moguće, a nije ni uputno zanemariti. Pored toga, ona pruža i jednostavnu poruku da prihvaćanje sebe donosi i prihvaćanje drugih.

Nagradu za najbolju režiju – Tamara Kučinović za režiju predstave “ DAN KAD SAM SE PRETVORIO U PTICU” Gradskog kazalište lutaka Rijeka

Tamara Kučinović predstavu “Dan kad sam se pretvorio u pticu” redateljski priprema kao slojeviti gesamtkunstwerk, u kojem je ravnoteža između raznorodnih scenskih znakova bitnija od favoriziranja izoliranih segmenata. Temeljita dramaturška priprema same redateljice i dramaturškog suradnika Nikše Eldana otvara prostor za redateljsku nadogradnju koja je, unutar okvira izvedbe namijenjene (i) predškolskoj djeci, kadra izgraditi zadivljujuće složen psihološki mehanizam emocionalne raspolućenosti glavnog lica. Režija riječke predstave ne može se, u gavelijanskom smislu, odvojiti od dramaturgije, a redateljica jednako brižno pristupa i pažljivom usklađivanju elemenata scenskog dizajna. Redateljski princip Tamare Kučinović skladan je, besprijekorno osmišljen sustav, koji zorno dokazuje da dobna granica pretpostavljene publike ne smije biti izgovor za prilagođavanje estetskih i etičkih kriterija u procesu nastanka kazališnih predstava.

Nagrada za najbolji dramski tekst – ne dodjeljuje se

U predstavama selektiranim za službenu konkurenciju festivala Assitej 2025. godine žiri nije

pronašao izvorni dramski tekst koji bi zaslužio isticanje nagradom. Vrsne adaptacije izmjenjivale su se s rasnim lažama i persiflažama, parafrazama i kolažiranjima, ali izvorne ideje konzekventno i nadahnuto provedene i prevedene u dramski tekst na razini koja zaslužuje nagradu jednostavno nije bilo. U tom smislu ne bi bilo pogrešno ovu odluku shvatiti i kao poticaj angažiranijem i promišljenijem pristupu domaćem dramskom pisanju za kazalište za djecu i mlade.

Nagrada za najbolji vizualni identitet (objedinjena nagrada za najbolju scenografiju i najbolju kostimografiju) – Volha Milovič za vizualni identitet predstave “DAN KAD SAM SE PRETVORIO U PTICU” GKL Rijeka

Svaki element vizualnog identiteta predstave “Dan kad sam se pretvorio u pticu” koji je oblikovala Volha Milovič organski je povezan s dramaturškom, redateljskom i glazbenom cjelinom predstave. Polazeći od prirodnih materijala, Milovič gradi ptičji svijet u kojem se u svakom detalju ogleda promišljanje cjeline, u kojoj i sama tijela izvođača postaju dio totalnog

vizualnog identiteta predstave.

Nagrada za najbolju scensku glazbu – Ivana Đula i Luka Vrbanić, za glazbu u predstavi “DAN KAD SAM SE PRETVORIO U PTICU” Gradskog kazalište lutaka Rijeka

Glazba u predstavi “Dan kad sam se pretvorio u pticu” ne plijeni svojom harmonijskom razigranošću, niti maštovitom instrumentacijom; ne radi se o izbrušenoj partituri koja se procjenjuje sama po sebi. Riječ je o suzvučju neodvojivom od monolitne zaokruženosti scenskog dizajna, zvučnoj slici koja je pažljivo upletena u glumačku igru. Reducirani instrumentarij na krhkoj granici između melodijskog potencijala i perkusivne ritmičnosti bešavno se spaja s glumačkim glasovima, pružajući akustičku nadogradnju vizualnim scenskim znakovima. Glazba u riječkoj predstavi ne postoji bez glumačke igre, ali bi spomenuta igra bez takve, strogo strukturirane zvučne pratnje bila lišena iznimno bitne izražajne nadogradnje.

Nagrada za oblikovanje svjetla – Dario Družeta za oblikovanje svjetla u predstavi “DAN KAD SAM SE PRETVORIO U PTICU” GKL Rijeka

Oblikovanje svjetla u predstavi “Dan kad sam se pretvorio u pticu” organski je dio pomno oblikovanog vizualnog identiteta predstave. Ono nas ni u jednom trenutku ne pokušava očarati svojim tehnološkim mogućnostima, pukim efektom ili ilustracijom, već pažljivo prati dramaturško tkivo predstave, njezin ritam koji izrasta iz cikličkih ritmova prirode i postaje još

jedna neizostavna dionica gotovo muzički oblikovane partiture predstave.

Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje – ženska uloga – Lidija Kraljić za uloge u predstavi “MORIS” UO LOFT

Glumačka izvedba Lidije Kraljić u predstavi “Moris” uzoran je primjer glumačke svrhovitosti i pažljivo osmišljene suigre, budući da se u dramaturškoj strukturi predstave funkcije njezinih glumačkih doprinosa svode prvenstveno na podržavateljsku, podupiruću ulogu, uz podjednako za suigru zainteresiranog nositelja naslovnog lika. Izražajna svedenost i preciznost u oslikavanju obiteljskog emocionalnog uporišta u ulozi majke, te duhovito, uspjelo skiciranje lika djevojčice Bibe značajno su doprinijeli u gradnji fragilne strukture predstave, u cijelosti usmjerene na potentnu glumačku suradnju.

Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje – muška uloga – Jura Ruža za ulogu Morisa u predstavi “MORIS” UO LOFT

Igrati dijete čiji identitet odstupa od konvencionalno zadanih rodnih uloga predstavlja veliki izazov. Takav izazov spremno je prihvatio i u svojoj interpretaciji dirljivo iznio glumac i lutkar Jura Ruža. U naslovnoj ulozi dječaka Morisa koji najviše voli nositi haljinu boje mandarine Ruža je neposredan, precizan i nenametljiv, ali uvijek i u potpunosti scenski prisutan. Pod pažljivim redateljskim i dramaturškim vodstvom i u nadahnutnoj suigri s partnericom Lidijom Kraljić, Ruža ne upada u zamku stereotipne izvedbe identiteta koji odstupaju od društvenih normi. Svojom čistom i na bit usredotočenom glumačkom igrom donosi vjeran prikaz ranjivosti, ali i odvažnosti i hrabrosti dječaka Morisa.

Posebna nagrada za kolektivnu glumačku igru – glumački ansambl predstave “MISTO DI RASTE LAVANDULILILI” Kazalište lutaka Zadar

Kvaliteta predstave „Misto di raste lavandulilili“ Kazališta lutaka Zadar očito je posljedica kolektivnog stvaralačkog procesa u koji su izvođači bili involvirani od samog početka, pa do svake pojedine izvedbe. Na temelju kvalitetnog vodstva i strukture koju nudi inicijalna zamisao, upravo je harmoniziranje različitih izvođačkih osobnosti Irene Bausović Tomljanović, Line Brozića, Ane Cmrečnjak i Jurja Arasa, ona nezamjenjiva i na koncu ključna komponenta bez koje svako, a pogotovo kazalište za djecu i mlade, ne može i ne smije jer u suprotnom gubi svoju inherentnu, a endemsku vrijednost. Stoga, živio zajednički igrililili!

Sve odluke žiri je donio jednoglasno.

Ovogodišnja selektorica, dramaturginja Nikolina Rafaj, odgledala je sve 22 prijavljene predstave i izabrala one koje će sudjelovati na Susretu.

1.         Misto di raste lavandulilili, Kazalište lutaka Zadar

2.         Dan kad sam se pretvorio u pticu, Gradsko kazalište lutaka Rijeka

3.         Priča o Zorku Bistrozorkom i o sreći, HNK Varaždin

4.         Buđenje!, Teatar Poco Loco

5.         Tajni život splitskih lutaka, Gradsko kazalište lutaka Split

6.         Pod pritiskom, Teatar Tirena

7.         Zbroji se!, Kazališna družina Smješko

8.         Grad složenog stanja, Kazališna družina Pinklec

9.         Snjeguljica i Patuljan, GK Joza Ivakić Vinkovci

10.       Moris, LOFT I UO CLOU

Stručni žiri u sastavu: glumica Bruna Bebić, glumac i lutkar Andrija Krištof i profesorica Blaženka Kovač Carić nakon trinaest odgledanih predstava (dvanaest u konkurenciji) dodijelili su sljedeće nagrade:

Nagrada „Zvjezdana Ladika“ za pedagoško-dramski rad dodjeljuje se Luki Mihoviloviću, voditelju Dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula i redatelju za predstavu „(H)Our Soundscape“.

Nastao kao rezultat istraživanja prilika i svakodnevnih životnih okolnosti mladih u Puli ovaj projekt sadržajem, formom i samosvješću pomiče granice uobičajenog dramskog iskaza na sceni prema lokalnom i globalnom aktivizmu, pretvarajući tako umjetnički izričaj u mogući eksplozivni pokretač promjena. Pedagog i redatelj predstave Luka Mihovilović potaknuo je gotovo 40 polaznika srednjoškolskih grupa na anonimno i neobično iskreno iskazivanje stavova, mišljenja, želja, potreba, sumnji, nada i strahova mladih grada Pule. Izbor tekstova iznesen je u formi audio drame, vrlo čisto, upućeno, sa stavom i bez uljepšavanja koje bi možda otupilo oštricu riječi i poruka. Tu su i usporedbe s načinom života prošlih generacija, iskazi polaznika seniorskih grupa. “Otići ili ostati? I zašto? Što gubim? Što dobijam?” nameću se kao pitanja najvećeg izazova za mladu generaciju, na koja svatko mora pronaći osoban odgovor te način kako se nositi s vlastitim izborom. Nenametljiva i suptilna pedagogija koja se razvija zajedno sa generacijskim interesima i potrebama. U stalnom je dosluhu sa ovovremenoscu i generacijama koje dolaze. Dobra pedagogija je ona koja osluskuje i čuje.Uvjerljivost, otvorenost i samopouzdanje sudionika krase ovu izvedbu, s lakoćom dopiru do publike. U njoj nema nametnutih niti izvana režiranih rješenja, a voditelj je sigurna ruka koja poput dobrog duha istine inspirira na hrabrost te ostaje cijelo vrijeme u drugom planu na čemu mu od srca čestitamo.

Nagrada za najbolju predstavu u cjelini dodjeljuju se Dramskom studiju Teatra Tirena za predstavu „Ja sam….“ pod umjetničkim i pedagoškim vodstvom Ines Škuflić – Horvat.

Predstava “Ja sam….” nastala je po motivima knjige “Ja sam Akiko” autora Stefana Tićmija, motiva odrastanja koji se kreću u širokom rasponu od zaigranosti i radoznalosti preko tjeskobe, usamljenosti, sve do individualnosti, zajedništva, ljubavi. Potaknuti tim motivima sudionici predstave istraživali su vlastite, postavljali sebi i drugima pitanja, nalazili odgovore. Akiko ima pjegice, voli svog oca, koža joj miriše na stari papir i često je sama. Ne voli granice i podjele, vrlo je izbirljiva s riječima. Drugima djeluje neobično, a život će joj se promijeniti kada upozna Baobaba i Marsela. Inspirativan i poetičan, tekstualni predložak za predstavu neiscrpna je riznica mudrosti i podsjetnik na najvažnije vrijednosti. Sama izvedba dirljiva je i nježna, glasovi harmonični i tihi, pokreti mekani. Čarobno je pomisliti da odrastanje, pa i sam život, mogu teći tako fluidno i skladno kako se pred nama odvija ova fina, senzibilna priča rastvarajući pritom bogat, maštovit doživljajni svijet, nastao promatranjem svakodnevice kroz prizmu poetskog izričaja.. Upliv voditeljice naslućuje se u ujednačenoj suigri svih sudionika, visokoj estetičnosti kazališnih sredstava i odsustvu bio kakvog viška. Izvođači osobnom toplinom, prirodnošću i vedrinom osvajaju srca gledatelja.

Posebna nagrada za kolektivnu igru dodjeljuje se ravnopravno ansamblima: ZKM/Učilišta ZKM-a “Zvjezdana Ladika” u predstavi “Ka-F-Ka” pod umjetničkim i pedagoškim vodstvom Vere Piščević i Glumačkog studija Kazališta Playdrama za predstavu „Antigona“ pod umjetničkim i pedagoškim vodstvom Lare Jerončić i Anje Ostojić

ZKM/Učilište ZKM-a “Zvjezdana Ladika”: Ka-F-Ka

Dramski studio ZKM-a donosi žanrovski jasnu i cjelovitu ansambl predstavu sačinjenu od nekoliko Kafkinih pripovjedaka. Mladi su glumci svojom izvedbom sigurno uspjeli u prvobitnoj namjeri približavanja Kafkinog svijeta mladima, sigurno su uspjeli zaintrigirati mlado gledateljstvo da postane i čitalačka publika. Nadalje, svojom su snažnom, strasnom i iskrenom KOLEKTIVNOM IGROM uspjeli scenski uprizoriti ambivalentnost Kafkinog svijeta punog apsurdnih konstrukcija stvarnosti. Temu položaja pojedinca unutar sistema totalitarnih režima, općenito poretka i sustava, ovaj mladi ansambl prepoznaje kao svoje ovovremene nemire i napetosti. U svojoj formi ova predstava razbija tradicionalnu dramsku strukturu, a snažne ekspresivne scene prelijevaju se jedna u drugu ili istovremeno bivaju jedna pored druge, stvarajući dinamičku i zanimljivu cjelinu, ali istovremeno tražeći i neku novu percepciju gledatelja. Kazališni jezik vrlo je čist i jasan. U zavidno ujednačenoj KOLEKTIVNOJ KAZALIŠNOJ IGRI koriste se alati ekstatične tjelesne ekspresije, mimske igre i stvaraju se groteskna lica u govornom i tjelesnom iskazu. Lijepo je bilo vidjeti toliko mladih individualaca koji zajedno, ne štedeći se, tkaju istu kazališnu čaroliju, istovremeno budeći u nama nesvakidašnje uzbuđenje.

Glumački studio Kazališta Playdrama: „Antigona“

Osam mladih polaznika Glumačkog studija Playdrame nimalo nije ustuknulo pred zahtjevnošću jednog od najvažnijih i najdubljih djela svjetske književnosti. Uz pomoć autorskog tima, prigrlili su ga, učinili svojim i, oslanjajući se na suigru, približili ga svojoj generaciji. Vječna tema sukoba između božanskih i ljudskih zakona, osobne savjesti i državne vlasti, pojedinca i autoriteta, ili, u konačnici, ljubavi i ponosa postavljena je iznimnom jednostavnošću kroz organsko tijelo kora u stalnom pokretu iz kojeg izranjaju protagonisti, ulaze u odnos i opet u tijelu kora nestaju. Govorne sekvence su statične, čiste i precizne, logični argumenti iznose se razumljivo i s dubokom proživljenošću bez imalo sentimenta ili patetike. Ozbiljnost, minimalizam sredstava, svedenost, suzdržanost, i usmjerenost na suštinu krase ovu izvedbu u kojoj je svaki individualac podređen zajedništvu. Važan element predstave je i snažna ali nenametljiva glazba. Gledatelj tako s lakoćom biva uvučen u zbivanja te zajedno s organizmom kora slijedom događanja nošen prema neminovnom tragičnom kraju. Nijemi svjedoci vraćaju se u tišinu iz koje su izronili a nekoliko mrtvih cvjetova na sceni jedini je trag nepromišljenosti ludih ljudskih postupaka. Na koncu ostaje samo odjek razumijevanja koliko je čovjek malen pod svodom nebeskim.

Izuzetna je, dojmljiva i uvjerljiva disciplina i spremnost mladih izvođača da se podrede zajedništvu čime postižu veliku izražajnu snagu.

DRAMSKI STUDIO MLADIH HVAR
„Sve o ženama“

„Sve o ženama“, dramski tekst Mire Gavrana bio je izbor (možda ne bas spretan s obzirom na dob polaznica), ali svakako izazov za Dramski studio mladih Hvar.
Priča je to o ženama u kojima se humor i emocije isprepliću kroz, u ovom slučaju, dvije različite dramske situacije. Naizmjenice pratimo priču triju prijateljica koje dijele zajedničko radno mjesto-tajnice u nekom neimenovano uredu, sa svom kompetativnošću koje donosi takav posao i s druge strane priča o obiteljskim odnosima majke koja želi pomiriti,oko istog muškarca, posvađane kćeri. I dok nam kroz prvu priču mlade glumice donose niz stereotipnih i površnih odnosa, kompetativnost i konzumerizam kao prijeteće tendencije u društvu, u drugoj priči uvjerljivo, glumački zrelo i sugestivno donose emociju brige, ljubavi i opraštanja unutar obitelji.
Rezultat jest da nas šest mladih polaznica (možda budućih glumica) dramskog studija, vodi kroz dva suprostavljena pejzaža žensko-ženskih odnosa koji onda i žanrovski idu prema komediji, odnosno prema nekom ozbiljnijem stvaranju dramske situacije i lica.

MAX TEATAR
„Elektra“

Euripidovu tragediju „Elektra“ donose na scenu mladi polaznici Max teatra. Kao što u samom predgovoru predstave dramaturginja Blanka Doko najavljuje, radi se o Elektri kako je isčitava generacija Z. U središtu njihovog (dramaturginja, redatelj, glumci) čitanja i interesa nije problem Elektrinog identiteta koji je vezan uz društveni kontekst, religiju i porijeklo, niti govore o Elektri kao simbolu feminizma, što ona jest u mnogim književnim i filozofskim raspravama. Ono sto ova generacije prepoznaje jest ono što „vrišti“ u svijetu i vremenu u kojem žive: BOL, LJUTNJA, AGRESIJA RAT, OSVETA…kako kada i gdje pronaći ljubav, razriješenje, kajanje, preispitivanje, smisao. Ovo je hvalevrijedan i iskren izbor. U samoj realizaciji možda je nedostajalo hrabrijeg i strasnijeg istupa PROTAGONISTA i konkretnije suigre sa KOROM. Ulazak u ritualno ostalo je, nažalost, samo na nivou pokazivačkog i kao da se nije usudilo zahvatiti registre snažnih eforta kako pokreta, tako i govora.

KAZALIŠTE LUTAKA ZADAR- DONATOLINA
„ Pustolovine kroz vrijeme“

Kazalište lutaka Zadar – Donatolina predstavilo se dramskom igrom „Pustolovina kroz vrijeme“, autorice Irene Bausović Tomljanović koja je ujedno i jedna od voditeljica dramskog studija. Mješovita grupa djece od 8-14 godina (koja je već sama po sebi veliki pedagoški izazov) vodi nas na putovanje kroz vrijeme, ostvarujući pri tome zabavnu i dinamičnu scensku igru. Predstava donosi hvalevrijedne teme dječje kreativnosti, zamaštanosti i zaigranosti. Nizanje dojmljivih slika, od scene susreta s gusarima, Indijancima, kaubojima do prostora starog tavana gdje predstava počinje i završava, vraća nas u vrijeme i prostor gotovo ZABORAVLJENOG NAČINA IGRE. Igra koja je daleko od ekrana i tehnologije, lišena ovovremenog i tehnološkog, lišena virtualnog… daleko od „igrica“. Osvajajući publiku jednostavnošću odnosa, izmjenom scenskog pokreta, songova i duhovitih govornih dijelova, ali i nekolicinom izvrsnih dječjih glumačkih uloga, ova je predstava pokazala svu radost istinske dječje zaigranosti.

DRAMSKI STUDIO KAZALIŠTA VIROVITICA
„Partija karata“

Dramski studio Kazališta Virovitica na scenu su nam donijeli predstavu Partija karata koja nas podsjeća na stogodišnjicu rođenja hrvatskog književnika, virovitičana Milana Nikolića.
Polaznice dramskog studija biraju između raznih Nikolićevih djela, a na kraju se odlučuju za interpretaciju upravo romana Partija karata jer on nije samo krimić već u sebi sadrži, kako kažu “love story”. Kroz pripovijedanje i igranje dramskih situacija spretno nam kazuju i prikazuju roman na sceni. Pohvalna je igra mladih polaznica dramskog studija no ipak ostaje žal za nešto dinamičnijom, maštovitijom i preciznijom izvedbom pogotovo u igri bez rekvizite.

HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U ŠIBENIKU DRAMSKI STUDIO „ Ivana Jelić“
„Mi“

Predstava Mi Dramskog studija “Ivana Jelić” progovara o vrlo važnoj temi prihvaćanja drugačijeg. Tri grupe, svaka posebna i drugačija na svoj način, dolaze u staro, napušteno kazalište te ga žele prisvojiti i zadržati za sebe jer su mišljenja da ono pripada upravo njima i nikome drugome. Na kraju ipak shvaćaju da su zajedno jači te se svi skupa odlučuju za rad na predstavi. Iako na prvi pogled svi drugačiji u jednome su jednaki – zaljubljeni u kazalište.
Kroz koreografske dijelove ali i kroz cijeli komad polaznici dramskog studija pokazuju izuzetnu fizičku spremu i zajedništvo i suigru s partnerom. Na izrazito zaigran način pričaju
nam svoju priču i uvlače nas u svijet koji su stvorili. Njih čak 30 zagospodarilo je scenom najstarijeg kazališta u Europi i poslalo nam vrlo važnu poruku, a uz to smo se svi i odlično zabavili.

DRAMSKI STUDIO DADA KD PINKLEC
“Sasvim drugačiji sat lektire”

Dramsko-scenska igra “Sasvim drugačiji sat lektire” Dramskog studija Dada KD Pinklec progovara o međuvršnjačkom nasilju koje se može dogoditi bilo kada i bilo kome. U njihovom slučaju jedan sasvim običan dan u školi u kojem se obrađuje lektira i uči se o Dragutinu Tadijanoviću prekida grupa nasilnih učenika o čijim problemima slušamo na samom početku predstave. Nažalost njihovi problemi se sustavno ignoriraju i ne rješavaju te
to dovodi do ranije spomenute situacije. Polaznici studija progovorili su o gorućoj temi s kojom se i sami svakodnevno susreću. Uz projekcije, vještu igru lampicama te jeku,
ponavljanje već izgovorenih riječi stvaraju zanimljiv prikaz koji u gledateljima budi želju za promjenom i stvaranjem sigurnog školskog okruženja.

BJELOVARSKO KAZALIŠTE- BJELOKAZ 2
„Tri medvjeda i gitara“

Predstava Tri medvjeda i gitara Bjelovarskog kazališta, a prema priči Ljudevita Baurea namijenjena je najmlađoj publici. Majka medvjedica Brunhilda ima troje djece i svako je za nešto. Berta lovi ribu, Bara skuplja med, a Bero je pjesnik. Pratimo ih u njihovom medvjeđem životu i zajedno s njima učimo o tome kako je svatko od nas koristan i dobar u nečemu samo moramo otkriti što je to. Svatko je jednako vrijedan i jedni druge moramo prihvaćati i uvažavati. Služeći se pripovjedanjem, glumom i lutkarstvom, pjesmom, plesom i izvrsnim kostimima mladi bjelovarci donijeli su nam snažnu predstavu vrijedne tematike koju su odlično prihvatili mali ali i veliki.

KAZALIŠNI STUDIO MLADIH, HNK VARAŽDIN
„Klub različitih“

Predstava „Klub različitih“ varaždinskog Kazališnog studija mladih inspirirana je motivima kultnog filma „The Breakfast Club“ Johna Hughesa. Pretočiti film u kazalište i onda ga prevesti na kazališni jezik, vrlo je nezahvalno i teško. Međutim, to može biti itekakav izazov za mlade glumce. Tema govori o mladima , o njihovim godinama, odrastanju, ali i aktualizira širu temu inkluzivnosti kako društvene, tako i odgojno-obrazovne. Mladi progovaraju o ozbiljnim temama- kako se „uklopiti“, kako pripadati grupi, gdje su granice mene i onih drugih, tko sam to JA, kako prihvatiti onog drugog, različitog od mene. Izvođači nas vode kroz svoja lica i njihove probleme, pri čemu često svjedočimo površnom prikazivanju i deklamiranju problema, a motivacija lika i razriješenje ostaje zamagljeno u nizu nedosljednosti kazališnog izričaja (scenski pokret, posezanje za različitim žanrovima). Međutim, svrha kazališnog odgojnog procesa jest prvenstveno otvarati teme koje zanimaju djecu ili mlade i koje su njima zanimljive. Ova predstava to svakako jest. Proces koji su ovi mladi ljudi prošli kroz ovaj predložak, neprocjenjiv je, kako kroz temu, tako i kroz odgovore koji su kroz proces dobili. Nekad je sam proces važniji od rezultata, a to je ovdje bio slučaj.

Stručni žiri u sastavu: glumica Bruna Bebić, glumac i lutkar Andrija Krištof i profesorica Blaženka Kovač Carić nakon trinaest odgledanih predstava (dvanaest u konkurenciji) dodijelili su sljedeće nagrade:

Nagrada za najbolju predstavu u cjelini dodjeljuju se za predstavu “Ja sam…” Teatra Tirena.

Nagrada za najbolji dramski i pedagoški rad “Zvjezdana Ladika” dodjeljuje se Luki Mihoviloviću, voditelju Dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta za predstavu “(H)our Soundscape”.

Dodjeljene su i dvije ravnopravne nagrade za kolektivnu igru: Učilištu ZKM-a za predstavu “Ka-F-Ka” i Glumačkom studiju kazališta Playdrama za predstavu “Antigona”.

Specijalna nagrada za organizaciju Susreta te revitalizaciju hvarskog dramskog studija dodjeljena je našem domaćinu Dramskom studiju mladih Hvar.

Čestitamo im od srca, a puno hvala svim studijima koji su imali uistinu predivne predstave i pokazali kako se naporno i ozbiljno radi.

Veliko hvala Nađi Salom, Mariji Buzolić i Dramskom studiju mladih, Gradu Hvaru i Javnoj ustanovi u kulturi HVAR 1612 na predivnoj organizaciji!

Video sa proglašenja: https://www.facebook.com/100070051600594/videos/1412874433062706?locale=hr_HR

Foto galerija sa jučerašnjeg otvorenja 27. Susreta profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade Hrvatskog centra ASSITEJ u Hvaru te prvi dan Susreta kroz objektiv Đanija Ivančevića.

Susret su otvorili gradonačelnik Grada Hvara Rikardo Novak i predsjednik Hrvatskog centra ASSITEJ Romano Bogdan pod budnim okom Nađe Salom, glavne i odgovone za predivnu organizaciju.

𝟐𝟐.𝟎𝟒.𝟐𝟎𝟐𝟓. 𝐔𝐓𝐎𝐑𝐀𝐊

𝟏𝟐:𝟎𝟎 𝐡 𝐃𝐑𝐀𝐌𝐒𝐊𝐈 𝐒𝐓𝐔𝐃𝐈𝐎 𝐌𝐋𝐀𝐃𝐈𝐇 𝐇𝐕𝐀𝐑 – 𝑺𝒗𝒆 𝒐 ž𝒆𝒏𝒂𝒎𝒂

„Sve o ženama“ dramski je tekst Mira Gavrana humornog prizvuka i kolažne strukture koji opisuje svakodnevicu nekoliko žena različitih generacija i portretira ih na jednostavan, a slojevit način. Na festivalu prikazujemo fragment kolaža, dvije nepovezane priče koje prikazujemo scenski jednostavno, stavljajući naglasak na glumačke vještine slušanja i gradnje odnosa te osnovne govorne radnje s grupom od šest djevojaka srednjoškolskog uzrasta.

ℛℯž𝒾𝒿𝒶: Lara Jerončić
ℐℊ𝓇𝒶𝒿𝓊: Tonka Boellaard, Jana Erceg, Iva Hajduk, Luči Jelušić, Barbara Mandlbaum, Zora Vučetić.

𝟏𝟒:𝟎𝟎 𝐌𝐀𝐗 𝐓𝐄𝐀𝐓𝐀𝐑 – 𝑬𝒍𝒆𝒌𝒕𝒓𝒂

“Kroz grčku Euripidovu tragediju Elektra pripadnici Z generacije uče o povijesti, ali prije svega o sebi – o ljutnji, boli, potrebi za promjenom i ljubavi. Elektra je simbol otpora, ali i upozorenje o posljedicama destruktivne pravde. Govorom osuvremenjenu Elektru na pozornicu donosi glumački dramski studio Max teatra iz Zaprešića pod redateljskom palicom Maxa Kostelca, u dramatizaciji Blanke Doko. U suradnji s Anom Dorom Bajto (pomoćna režija i scenski pokret), vrlo mladi redatelj s devetnaestoro glumaca uspijeva suvremenim umjetničkim pristupom poput paučine uplesti i smjestiti egzistencijalna pitanja osvete i obiteljskih odnosa. Sestra i brat Elektra i Orest, emocionalno i psihološki duboki glavni likovi, oslikavaju složenost obiteljske dinamike u odnosu prema ocu, slavnom ratniku Agamemnonu, majci Klitemnestri koja ih odmalena zakida majčinskom ljubavlju te očuhu Egistu. Predstava je spoj tradicionalnog kazališta i inovativnih tehnoloških elemenata, koji prikazuju barbarske običaje i staru civilizaciju. Ova adaptacija poziva na razmišljanje o univerzalnosti ljudskih strahova, želja i sukoba koji su jednako relevantni kroz povijest. Dramsko-scenski prikaz besmisla nasilja i ratova ispravna je podrška mladima u kritičkom promišljanju.”

ℛℯž𝒾𝒿𝒶: Max Kostelac
𝒫ℴ𝓂ℴć𝓃𝒶 𝓇ℯž𝒾𝒿𝒶/𝓈𝒸ℯ𝓃𝓈𝓀𝒾 𝓅ℴ𝓀𝓇ℯ𝓉: Ana Dora Bajto
𝒦ℴ𝓈𝓉𝒾𝓂𝒾: Tihana Ostreš Dramatizacija: Blanka Doko
ℐ𝓏𝓇𝒶𝒹𝒶 𝓇ℯ𝓀𝓋𝒾𝓏𝒾𝓉𝒶: Patricija Rasi Izbor glazbe: Max Kostelac
ℐℊ𝓇𝒶𝒿𝓊: Bruna Ćališ Katarinčić, Luka Fabek, Dora Poljak , Tara Šarić, Gita Kruljac, Matej Vrčak, Antonio Rasi, Pavao Novak, Lovro Ostojić, Frida Jakšić, Ida Stunić, Tia Stunić, Laura Kekez, Roza Pavelić, Patricija Rasi, Maja Blašković, Mia Kamenjarin, Alma Beljak, Lucija Lara Skurjeni, Gabriel Rasi, Nina Vrban.

𝟐𝟎:𝟎𝟎 𝐡 𝐔Č𝐈𝐋𝐈Š𝐓𝐄 𝐙𝐊𝐌-𝐀 „𝐙𝐕𝐉𝐄𝐙𝐃𝐀𝐍𝐀 𝐋𝐀𝐃𝐈𝐊𝐀“ – 𝑲𝑨-𝑭-𝑲𝑨

Predstava Ka-F-Ka donosi interpretaciju nekoliko pripovijedaka jednog od najpoznatijih pisaca 20. stoljeća. Njegove pripovijetke, od kojih je zasigurno najpoznatija Preobražaj, govore o besmislenosti birokratskog aparata, usamljenosti, pojedincima bez izraženog osobnog identiteta, nerazumijevanju i nemogućnosti komunikacije. Iako Kafka nije bio dramski pisac, ova predstava pokušava približiti njegova djela mladima jer su i dalje aktualna i opisuju svijet u kojem živimo na jedan apsurdan način koji više podsjeća na san nego na stvarnost.

Dijelovi predstave su po motivima iz književnih djela:

1. Amerika
2. Izvješće za jednu Akademiju
3. Preobrazba (1. dio)
4. Umjetnik u gladovanju
5. Preobrazba ( 2. dio)
6. Pjevačica Jozefina ili mišji svijet
7. Preobrazba (3. dio)

ℛℯž𝒾𝒿𝒶: Vera Piščević
ℐℊ𝓇𝒶𝒿𝓊: Adrian Babić Herceg, Jana Batcha, Gregor Birkić, Paula Bušelić, Hannah Čokić, Karla Deković, David Koletić, Eva Marin, Lejla Morankić, Toma Ivan Matošević, Franka Morankić, Lucija Parunov, Chiara Prugovečki, Leona Raguž, Irma Vandekar, Vida Tunguz.


𝟐𝟑.𝟎𝟒.𝟐𝟎𝟐𝟓. 𝐒𝐑𝐈𝐉𝐄𝐃𝐀

𝟏𝟏:𝟎𝟎 𝐡 𝐊𝐀𝐙𝐀𝐋𝐈Š𝐓𝐄 𝐋𝐔𝐓𝐀𝐊𝐀 𝐙𝐀𝐃𝐀𝐑 – 𝐃𝐎𝐍𝐀𝐓𝐎𝐋𝐈𝐍𝐀 𝟏
𝑷𝒖𝒔𝒕𝒐𝒍𝒐𝒗𝒊𝒏𝒆 𝒌𝒓𝒐𝒛 𝒗𝒓𝒊𝒋𝒆𝒎𝒆

Pronašavši u djedovom podrumu vremeplov djeca kreću na putovanje kroz vrijeme. Susreću gusare, praljude, Indijance i kauboje te doživljavaju razne prepreke i pustolovine. Nakon svega, spasivši brak svojeg djeda i bake, sretno se vraćaju kući.

𝒱ℴ𝒹𝒾𝓉ℯ𝓁𝒿𝒾𝒸ℯ: Anđela Ćurković-Petković, Irena Bausović Tomljanović
ℐℊ𝓇𝒶𝒿𝓊: Ida Maris Patrk, Andrija Mioković, Tereza Dijan, Franko Duka, Riva Miočić, Lucija Gavran, Lea Vojvodić, Leona Petani, Marija Skeledžić, Mareta Miletić, Duje Mihanović, Lota Magaš, Korina Knežević, Ena Maria Štrk, Neli Petroša, David Ciumacenco, Nora Rogić, Tonka Klasanović, Ivona Goić, Lucija Lukenda, Tara Kalebić, Mihaela Miočić, Kate Peroš, Ella Kotrulja, Mareta Bobić Picić, Lea Škibola, Nola Taraš, Judita Srzentić, Lana Perić, Donata Mihanović, Ema Kereta Rogić, Nina Begonja, Tia Buterin

𝟏𝟑:𝟎𝟎 𝐡 𝐊𝐀𝐙𝐀𝐋𝐈Š𝐍𝐀 𝐃𝐑𝐔Ž𝐈𝐍𝐀 „𝐈𝐕𝐀𝐍𝐀 𝐁𝐑𝐋𝐈Ć-𝐌𝐀Ž𝐔𝐑𝐀𝐍𝐈Ć“ – 𝐒𝐋𝐀𝐕𝐎𝐍𝐒𝐊𝐈 𝐁𝐑𝐎𝐃 – 𝑫𝒓𝒂𝒈𝒂 𝒌ć𝒆𝒓𝒊…

Predstava koja istražuje ljubav i odrastanje između majke i kćeri… jednostavna je, ali opet komplicirana forma u kojoj glumice trebaju pronaći načina igre različitih razdoblja u životima majke i kćeri. Priča slagana u djelomično filmskoj formi gdje se isprepliću sadašnjost i prošlost, na taj način se želi dočarati jedna obična priča o neobičnoj situaciji.

ℛℯž𝒾𝒿𝒶 𝒾 𝒶𝓊𝓉ℴ𝓇 𝓉ℯ𝓀𝓈𝓉𝒶: Matej Safundžić
ℐℊ𝓇𝒶𝒿𝓊: Lucija Vukoje i Sara Vujčić

𝟏𝟗:𝟑𝟎 𝐡 𝐆𝐋𝐔𝐌𝐀Č𝐊𝐈 𝐒𝐓𝐔𝐃𝐈𝐎 𝐊𝐀𝐙𝐀𝐋𝐈Š𝐓𝐀 𝐏𝐋𝐀𝐘𝐃𝐑𝐀𝐌𝐀
𝑨𝒏𝒕𝒊𝒈𝒐𝒏𝒂

Sofoklova „Antigona“ lektirni je naslov čija ljepota i dubina djeci često promaknu i zbog toga smo odlučili postaviti je na scenu. Koristeći jednostavna scenska rješenja, razigrana u apstraktnom, simboličnom, a opet lako razumljivom pokretu uz moćnu suvremenu glazbu, Antigona postaje živo, zanimljivo lice s kojim se mladi gledatelj lako poistovjećuje.

ℛℯž𝒾𝒿𝒶: Lara Jerončić
𝒮𝓊𝓇𝒶𝒹𝓃𝒾𝒸𝒶 𝓏𝒶 𝓅ℴ𝓀𝓇ℯ𝓉: Anja Ostojić
𝒪𝒷𝓁𝒾𝓀ℴ𝓋𝒶𝓃𝒿ℯ 𝓈𝓋𝒿ℯ𝓉𝓁𝒶: Lucijan Roki
𝒪𝒷𝓁𝒾𝓀ℴ𝓋𝒶𝓃𝒿ℯ 𝓉ℴ𝓃𝒶: Željana Cvitanović
𝒦ℴ𝓈𝓉𝒾𝓂𝒾: Ana Marin
ℐℊ𝓇𝒶𝒿𝓊: Žana Vuletić, Margarita Ivančević, Roko Tomić, Luka Kožul, Damjan Šarić, Duje Vlasteličić, Marin Vuletić, Toma Kovačević.

𝟐𝟒.𝟎𝟒.𝟐𝟎𝟐𝟓. Č𝐄𝐓𝐕𝐑𝐓𝐀𝐊

DRAMSKI I PLESNI STUDIO ISTARSKOG NARODNOG KAZALIŠTA PULA – (𝑯)𝑶𝒖𝒓 𝑺𝒐𝒖𝒏𝒅𝒔𝒄𝒂𝒑𝒆

(H)our Soundscape je audiodrama koja se izvodi uživo pred publikom, a predstavlja prvi profesionalno vođeni projekt ovakve vrste s polaznicima Dramskog i plesnog studija. Ovaj rad rezultat je ozbiljnijeg i dubljeg pristupa njihovom razumijevanju i istraživanju procesa autorskog stvaralaštva.
“(H)our soundscape” simbolizira zvučnu atmosferu koja nas okružuje, naš zvučni okoliš, ali i sat vremena introspektivne izvedbe u sigurnom prostoru kazališta. Ovo je autorski projekt polaznika Dramskog i plesnog studija INK, koji je započeo početkom 2024. godine istraživanjem prilika mladih u Puli i predstavlja rad gotovo 40 polaznika srednjoškolskih grupa, koji su tijekom prošle i ove godine dijelili svoja iskustva, mišljenja, nade i strepnje o svom gradu – Puli, gradu u kojem su rođeni ili u kojem su proveli većinu svog vremena. Njihove misli sažete su u 45 minuta predstave u kojoj oni, prvi put u životu, hrabro, iskreno, artikuliranih misli i čistog srca izgovaraju svoje najskrivenije misli o tome što su imali i što danas imaju kao mladi ljudi u ovom vremenu u Puli. Njihovi tekstovi stavljeni su u kontrast s nekim dalekim vremenima – onima njihovih baka i djedova – kao i nešto bližim vremenima njihovih roditelja, kada je Pula bila posve drugačiji grad. Ova izvedba je glas jedne grupice koja predstavlja veliku grupu mladih koji bi nas trebao zaustaviti. Ako zaista želimo da nam mladi ostanu (ili se vrate) i da Pula pronađe novi zamah u budućnosti, trebali bismo ih čuti i razmisliti što smo mi, pogotovo starije generacije, učinili za njihov boljitak u ovom gradu. Jesmo li se prepustili poznatoj pulskoj tapiji ili smo ipak stvorili grad po mjeri mladog čovjeka.

Redatelj: Luka Mihovilović
Oblikovatelj tona: Bruno Legović
Oblikovatelj svjetla: Elvis Butković
Autor ilustracije plakata: Adrijan Bančić
Igraju: Maria Burić, Noel Smailbašić, Matea Kontošić, Lara Abramović, Nina Brajković,
Adrijan Bančić, Gaia Stojšić, Iris Peršić, Tin Buić, Victoria Kontošić

13:00 KAZALIŠTE VIROVITICA /Dramski studio Kazališta Virovitica – 𝑷𝒂𝒓𝒕𝒊𝒋𝒂 𝒌𝒂𝒓𝒂𝒕𝒂

Grupa mladih okuplja se na satu dramskog odgoja. Imali su zadatak kod kuće pročitati nešto iz opusa Milana Nikoliča (pisca krimića ) i dogovoriti se koji će roman postaviti kao školsku predstavu. U predstavi naglas artikuliramo različite afinitete mladih ka čitanju, njihov osobni stav prema žanru krimića, ali i to da ih sve manje ili više privlači gluma. U interpretaciji priče kombiniramo tehniku pripovijedanja i igranja dramskih situacija.

Autorica i voditeljica: Snježana Lančić
Igraju: Doris Mihaljević, Veronika Bartolić, Emma Hudi, Mia Vezmarović, Lea Palatinuš, Emma Bušetinčan, Alma Mađerčić i Nika Rajković

19:30 h HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U ŠIBENIKU – DRAMSKI STUDIO „ Ivana Jelić“ – 𝑴𝒊

Vi, naravno, mislite da od djetinjstva nema ništa ljepše, lakše i bezbrižnije. Vi, dakle, imate dovoljno godina da ponekad zaboravljate i što je jučer bilo za ručak, a kamoli kako je strašno biti dijete. Nitko se, baš nitko, tako mučno i teško, ali ni tako maštovito, nerijetko duhovito, izuzetno kreativno i hrabro ne bori za svaki milimetar svog prostora i svaku sekundu svoje slobode. Zato je, točno kako je rekao veličanstveni Pablo Picasso, „svako dijete umjetnik. Problem je ostati umjetnik nakon odrastanja“. Polaznice i polaznici Dramskog studija „Ivana Jelić“ Hrvatskog narodnog kazališta Šibenik, imaju dovoljno godina da ih se s pravom smatra djecom. A ako su djeca, onda su umjetnice i umjetnici kojima trebaju prostor i vrijeme. No, što ako nisu jedini kojima treba isti prostor u isto vrijeme? Što ako je pred njima bitka u kojoj je tek treba odrediti što će, zapravo, biti pobjeda?
Kombinirajući profesionalne glumačke metode rada, učenja i kreiranja cjeline, polaznice i polaznici Dramskog studija „Ivana Jelić“, stvorili su, koristeći se različitim motivima – od bajki, preko pop kulture, pa do vrhunske, klasične i suvremene kazališne umjetnosti – komad u kojem su, parafrazirajući velikog ruskog slikara iz prošlog stoljeća, Vasilija Kandinskog, vidjeli sve svoje boje, ali i, uvjetno kazano, sebe kakvi bi mogli biti kada više ne budu djeca. To što još uvijek jesu, nije im smetalo da stvore uvjerljive likove koji se nalaze pred izborom između svojih i tuđih želja, vlastitih ideja i ambicija koja nisu njihove, između dječje naivnosti i predatorske stvarnosti.
Od svih otrcanih definicija glume – a otrcane su zapravo sve, jer glumi definicija ne treba, kao što ne treba stomatologiji ili kiparstvu – najznamenitija je ona koja glasi: „Ti i ja stvaramo igrajući se“. Istina, komad „Mi!“ je stvoren igrom, ali gluma u njemu nije. Ona je u kazalište došla sa djecom, razvijajući se u dugom i predanom radu kroz koji je zajednički nastala cjelina oslonjena na naslov znamenite monodrame Zijaha Sokolovića „Glumac…je glumac…je glumac“, dok je kazalište…
E pa i o tome što je sve, gdje može i s kim i kako mora biti kazalište, govori predstava „Mi!“.

Voditelji: Oriana Kunčić, Lovre Paić, Josip Bakula
Igraju: Mak Imamović, Ava Klisović, Petra Mušić, Lara Knežić, Nikolina Mlađenović, Lana Stanić, Iva Halužan, Roko Čoga, Margarita Stošić, Roko Vranković, Ema Buliček, Marisa Perković, Nika Silov, Katia Vuletin, Lara Živković, Anđela Marčić, Maša Relja, Fran Tunuković, Roko Cota, Petra Lastavica, Ema Plazibat, Antonio Kardum Tomažin, Paula Stančić, Nikoleta Plazibat, Natali Vrlika, Bruna Lovrić, Petra Šupe.


𝟐𝟓.𝟎𝟒.𝟐𝟎𝟐𝟓. 𝐏𝐄𝐓𝐀𝐊

11:00 BJELOVARSKO KAZALIŠTE/BJELOKAZ 2 – 𝑻𝒓𝒊 𝒎𝒆𝒅𝒗𝒋𝒆𝒅𝒂 𝒊 𝒈𝒊𝒕𝒂𝒓𝒂

Prema priči Ljudevita Bauera
Medvjedica Brunhilda imala je troje medvjedića. Najstarija medvjedica Berta odlično je lovila ribu, malađa medvjedica Bara bolje od svih je sakupljala med, a najmlađi medvjedić Bero bio je pjesnik i svirač. Ova priča govori kako je važno u životu znati skrbiti se za sebe i druge, ali da zanat nije jedina važna vještina. Neki ljudi rođeni su kao umjetnici, oni znaju vidjeti posebne ljepote u svijetu i to je njihova prednost. I kao takvi su jednako vrijedni, važni i posebni.

Igraju: Jan Bradić, Danijel Bajsić, Lucija Subota, Hana Berak, Filip Crnić, Lea Bosanac, Lena Alebić, Marina Mikulandi, Lara Smrček i Jakov Kurtanjek.
Dramatizacija: Ana Perković
Režija: M. M. Fabičević
Glazba: Alen Bigač
Kostimi: M. Hanževački
Tehnika: Željko Futač

13:00 DRAMSKI STUDIO DADA KD PINKLEC – 𝑺𝒂𝒔𝒗𝒊𝒎 𝒅𝒓𝒖𝒈𝒂č𝒊𝒋𝒊 𝒔𝒂𝒕 𝒍𝒆𝒌𝒕𝒊𝒓𝒆

Predstava progovara o mogućim opasnostima koje prijete među učenicima unutar školskih ustanova tijekom nastavnog sata. Nikakva zaključavanja školske zgrade tu nimalo ne pomažu. Naime, na nastavni sat upadaju nepozvano učenici iste Škole, samo iz paralelnog razreda. Imaju mnogo problema sami sa sobom i o tome prije ulaska u razred na sceni progovaraju publici. Naime, s tom djecom nitko od odraslih nije osobito pričao, niti se njima bavio. Namjere im stoga nikako nisu dobre. Radostan nastavni sat ima svoje posebnosti, naime, to je razigrana generacija učenika, mnogi nedostaju pa su poslali po prijateljima nemušte, šaljive isprike. Slojevita je i razredna grupna dinamika. Uče o Tadijanoviću. Iznenadni upad nepozvanih izaziva silnu nelagodu u kojoj nasreću razum i mir pobjeđuju.
Dvanaest je izvođača. Oni zajedno s voditeljem Alenom Barbićem čine i autorski tim. Dramsko-scenska igra „razvijala se“ na probama uz voditeljeva usmjeravanja. Tekst i mizanscen dio su dramsko-pedagoškog procesa.

Igraju: Asja Pintarić, Una Čonkaš, Leona Pokos, Matija Švenda, Tia Šarkanj, Mia Palfi, Anabella Mesarić, Matilda Ključarić, Jana Hlapčić, Rubi Mućić, Đanika Liumanova. Članovi tima su polaznici Dramskog studija.

17:00 h DRAMSKI STUDIO TEATRA TIRENA – 𝑱𝒂 𝒔𝒂𝒎…

Da bar stvaram kako zamišljam.
Dosjetljivo, dinamično, drsko.
S nekom nedohvatljivom ekspresijom,
s nekom neponovljenom ljepotom,
s nekom neobjašnjenom nostalgijom.
Da bar stvaram kako zamišljam.
Neumoljivo, neumorno, neprestano.
Imala bih planine od papira,
imala bih ceste od platna,
imala bih tjedne od predstava.
Da bar stvaram kako zamišljam.
-ja

Tekst pjesme članice grupe Marije Skalonjić nastao je u procesu rada prema motivima knjige Ja sam Akiko Stefana Tićmija. Istraživali smo, pisali, igrali se, govorili o sebi, slušali se, tražili odgovore…i složili izvedbeni kolaž.

Umjetničko pedagoško vodstvo: Ines Škuflić-Horvat
Scenski pokret: Lucija Blagonić
Tehničko vodstvo: Sven Grgičević
Igraju: Lucija Blagonić, Viktor Grabar, Leon Jureša, Ema Keleković, Lana Cimaš, Matea Mandić, Filip Plesac, Marija Skalonjić

20:00 h KAZALIŠNI STUDIO MLADIH HNK VARAŽDIN – 𝑲𝒍𝒖𝒃 𝒓𝒂𝒛𝒍𝒊č𝒊𝒕𝒊𝒉

Predstava ‘Klub različitih’ srednjoškolske skupine Kazališnog studija mladih HNK Varaždin inspirirana je motivima kultnog filma ‘The Breakfast Club’ Johna Hughesa iz 1985. godine. Okosnica radnje vrti se oko naoko nepomirljive skupine mladih koji su po kazni morali jedno subotnje jutro provesti u školskoj knjižnici kako bi napisali eseje na temu ‘Tko sam ja?’. Nadahnuti spomenutim filmom, mladi iz Kazališnog studia tijekom procesa rada na produkciji propitivali su kako se izraziti i biti cool a pri tom ne povrijediti druge, kako prihvatiti druge i drugačije, kako podijeliti vlastitu intimu i sačuvati imidž.

Voditeljica: Tanja Novak, univ. spec. art.
Igraju: Vida Huzjak, Marta Pintarić, Tvtko Kolar, Simona Buhin, Melani Šipek, Anja Lazar, Vita Breški, Mateja Vrabec , Aleksandra Vidaković ALTERNACIJA: Arijan Vrček;
Scenski pokret: Sara Ipša
Kostimi: Mladen Grof Jerneić Erdody i Željka Vidović
Svjetlo: Siniša Keretić
Ton: Mislav Bunić / Zlatko Milec