NAGRADA ZA NAJBOLJU PREDSTAVU U CJELINI – „MIŠEVI I MAČKE NAGLAVAČKE” GRADSKOG KAZALIŠTA LUTAKA RIJEKA

Polazeći od poezije Luke Paljetka kao predloška, predstava „Miševi i mačke naglavačke” veoma domišljato prikazuje stvaralački proces velikog pisca, ističući njegovu kreativnost maštovitim scenskim rješenjima u kojima je svaki kazališni element podjednako važan i uravnotežen s drugima. Gledateljima se pisanje poezije dočaralo s mnogo humora, vrlo dinamično i zaigrano, a pritom se na jedinstven način portretirao sam pjesnik Luko Paljetak i njegova igra s riječima.

NAGRADA ZA NAJBOLJU REŽIJU – HRVOJE KORBAR ZA REŽIJU PREDSTAVE „KAKO ŽIVI ANTUNTUN”HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA U VARAŽDINU

Hrvoje Korbar mizanscenski je pomno razradio izvedbu dvojice glumaca, koja je veoma dinamična i puna promjena, s jasno postavljenim odnosima, čime je prikazao nježan odnos oca i sina, punog ljubavi i podrške. Svjestan publike on otvara prostor za interakciju s malim gledateljima koji se pridružuju igri na pozornici i aktivno sudjeluju u zbivanjima na pozornici čime ujedno potiče empatiju prema njihovim vršnjacima koji se razlikuju od drugih. Zbog svega toga uspio je probiti četvrti zid, ostvariti suradnju i dotaknuti srce publike.

NAGRADA ZA NAJBOLJI DRAMSKI TEKST – IVANA ĐULA I MILICA SINKAUZ ZA TEKSTOVE PREDSTAVA „MIŠEVI I MAČKE NAGLAVAČKE” I „KAKO ŽIVI ANTUNTUN”

Ivana Đula i Milica Sinkauz svojim su tekstovima pokazale kako se poeziji u kazalištu može pristupiti na mnogo različitih, a podjednako kvalitetnih, načina. U tekstu „Miševi i mačke naglavačke” ne ilustriraju i kazališno ne adaptiraju pjesnički opus, nego veoma maštovito i duhovito pišu o tome što se događa u umjetnikovoj glavi kada nastaju pjesme. Pjesmi „Kako živi Antuntun”prilaze problemski, opisujući proces nestanka dječje mašte koji je posljedica društvenog sustava i njegovog ukalupljivanja. Oba teksta ostvaruju i dramsku napetost, jezikom su bliska publici za koju su namijenjena, sjajno približavaju ljepotu i važnost poezije naših velikih pjesnika te potiču djecu i odrasle na kreativni dijalog s njom nudeći bogatstvo čitanja i interpretacije.

NAGRADA ZA KOLEKTIVNU GLUMAČKU IGRU – GLUMAČKI ANSAMBL PREDSTAVE „DAN KAD SE DOGODILO NIŠTA” KAZALIŠTA LUTAKA ZADAR

Međugeneracijski zadarski ansambl diše kao jedno, a svojom uigranošću, ozbiljnošću pristupa, energičnošću i umijećem zamišljanja gledateljima otvara svjetove mašte i pokazuje im ljepotu i radost dječje igre za koju ne postoji dobna granica. Zadarski glumci svojom skupnom izvedbom svima daju do znanja kako je važno biti zajedno, maštati i igrati se u društvu koje ne osuđuje, nego poziva na veselje.

NAGRADA ZA NAJBOLJE GLUMAČKO OSTVARENJE – ŽENSKA ULOGA – ARETA ĆURKOVIĆ ZA ULOGU U PREDSTAVI „BALONOM IZNAD KAPADOKIJE” DJEČJEG KAZALIŠTA BRANKA MIHALJEVIĆA U OSIJEKU

Areta Ćurković izvrsno je utjelovila ženu koja skriva duboku bol i povlači se u samoću. Izuzetno uvjerljivo, u širokom rasponu kontrolirane glumačke igre, s dubokom koncentracijom i mirnoćom, dočarala je njezinu svijest i podsvijest, ranjivost i krhkost, obrambenu hladnoću koju s vremenom zamjenjuje toplom majčinskom brigom i nježnošću. Vrlo životno i snažno pokazala je terapeutsku moć dječje igre koja može izliječiti svako srce.

NAGRADA ZA NAJBOLJE GLUMAČKO OSTVARENJE – MUŠKA ULOGA – GORDAN MARIJANOVIĆ ZA ULOGU U PREDSTAVI „BALONOM IZNAD KAPADOKIJE” DJEČJEG KAZALIŠTA BRANKA MIHALJEVIĆA U OSIJEKU

Gordan Marijanović istaknuo se brzinom, spretnošću i nevjerojatnom duhovitošću u ulozi neobičnog dječaka koji se izdvaja iz prosjeka. Njegov je dječak pun neodoljive životne radosti, ali i mudrosti, nepokolebljiv unatoč ranama koje su mu nanešene zbog različitosti. Glumac u svojoj izvedbi sjajno balansira brzinu i humor, s mirnoćom i ozbiljnošću te postiže jasan luk od mirnoće prema euforiji, ostvarujući pritom topli, zaigrani odnos s partnericom, a posredno i s publikom.

NAGRADA ZA NAJBOLJU SCENOGRAFIJU DODJELJUJE SE ALENI PAVLOVIĆ ZA PREDSTAVU „MIŠEVI I MAČKE NAGLAVAČKE“ GRADSKOG KAZALIŠTA LUTAKA RIJEKA.

U scenskom svijetu u kojem ništa nije sasvim onakvo kakvim se čini, svakodnevni predmeti oslobađaju se svojih uobičajenih značenja i postaju nositelji novih priča. Likovno ujednačena i promišljeno oblikovana scenografija stvara transformabilan prostor u kojem predmeti minimalnim, ali domišljatim intervencijama mijenjaju svoju funkciju, identitet i kontekst. Te transformacije nisu samo vizualne dosjetke, već proizlaze iz dramaturške logike predstave i dosljedno razvijenog svijeta apsurda. Ispreplićući unutarnji svijet umjetnika s njegovom vanjskom stvarnošću, scenografija nadilazi funkciju oblikovanja prostora i postaje aktivan sudionik scenske igre, otvarajući prostor imaginaciji u kojem i najobičniji predmet može postati nešto sasvim drugo.

NAGRADA ZA NAJBOLJU KOSTIMOGRAFIJU DODJELJUJE SE ANI FUCIJAŠ ZA PREDSTAVU „KAKO ŽIVI ANTUNTUN“ HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA U VARAŽDINU.

Kostimografija se ističe jasnoćom karakterizacije likova i preciznim povezivanjem likovnog oblikovanja s glumačkom igrom. Antuntunov kostim svojom siluetom, bojama i detaljima uspostavlja prepoznatljiv karakter i scenski identitet, dok drugi izvođač, koji tumači više uloga, jednostavnim promjenama kostimografskih detalja i rekvizite uvjerljivo prelazi iz jednog lika u drugi. Svaka intervencija ima jasnu dramaturšku funkciju, omogućujući transformaciju lika bez potpune promjene kostima. Dosljednim odnosom boja, tekstura i silueta ostvarena je likovno ujednačena cjelina, skladno povezana sa scenografijom te režijskim i dramaturškim zahtjevima predstave. Posebna vrijednost ove kostimografije leži u preciznosti autorskih odluka: kostim ne služi samo prepoznavanju likova, već aktivno sudjeluje u njihovoj izgradnji i transformaciji. Jednostavnim, ali izražajnim likovnim sredstvima kostimografija postaje sastavni dio scenske igre i jedan od nositelja izvedbenog jezika predstave.

NAGRADA ZA NAJBOLJU SCENSKU GLAZBU DODJELJUJE SE IVANI ĐULI I LUKI VRBANIĆU ZA PREDSTAVU „PITA MOJA MAMA IMATE LI JEDNO JAJE“ GRADSKOG KAZALIŠTA LUTAKA SPLIT U KOPRODUKCIJI S TEATROM POCO LOCO.

Glazba je jedan od ključnih dramaturških elemenata predstave, aktivno sudjelujući u oblikovanju scenskih situacija, ritma i dinamike izvedbe. Njezina funkcija nadilazi zvučnu pratnju te u neposrednoj povezanosti s glumačkom igrom postaje sastavni dio scenskog pripovijedanja. Autorski glazbeni izraz odlikuje se stilskom raznolikošću, oslanjanjem na različite žanrove popularne glazbe te izraženom melodijskom prepoznatljivošću. Duhoviti i dramaturški funkcionalni stihovi, u spoju s pamtljivim melodijskim linijama, oblikuju glazbenu cjelinu koja izbjegava konvencionalne obrasce glazbe namijenjene dječjoj publici. Usklađenošću glazbenog i scenskog izraza ostvarena je izvedbena cjelina u kojoj glazba ravnopravno sudjeluje u razvoju radnje, oblikovanju humora i komunikaciji s publikom različitih generacija.

NAGRADA ZA NAJBOLJE OBLIKOVANJE SVJETLA DODJELJUJE SE MARINKU RADOČAJU ZA PREDSTAVU „CIRKUS SJENA“ U PRODUKCIJI LUTKARSKE ORGANIZACIJE KOJU FAKAT TREBAMO – LOFT I DJEČJEG KAZALIŠTA DUBRAVA.

U predstavi u kojoj se priča rađa iz susreta svjetla, sjene i tijela, svjetlo prestaje biti samo sredstvo kojim vidimo scenu i postaje sredstvo kojim se priča stvara. U preciznom i neprestanom dijalogu s izvođačima, svjetlo oblikuje prostor, pokret i ritam izvedbe, otkrivajući i skrivajući, stvarajući i mijenjajući scenske slike. Njegova funkcija nije samo likovna ili ilustrativna, već duboko dramaturška: svjetlo pokreće igru, usmjerava pogled i otvara prostor imaginaciji. Takvim pristupom svjetlo postaje ravnopravan sudionik scenskog događanja i ključni nositelj izvedbenog jezika, u kojem sjena nije tek odsutnost svjetla, već njegov partner u pripovijedanju.

POSEBNA NAGRADA ZA SCENSKI POKRET – DAMIR KLEMENIĆ ZA PREDSTAVU „DAN KAD SE DOGODILO NIŠTA” KAZALIŠTA LUTAKA ZADAR

Predstava „Dan kad se dogodilo ništa” temelji se na dinamičnom i zaigranom scenskom pokretu koji je svojim maštovitim rješenjima važno pridonosio izmjenama scenskih situacija, animaciji predmeta, a i komunikaciji s publikom. Pokretom se također poručuje da iz ništa može nastati svašta kad se probudi radost zajedničkog maštanja i stvaranja, radost igranja.

POSEBNA NAGRADA ŽIRIJA ZA UMJETNIČKI PRISTUP NAJMLAĐOJ PUBLICI – „PUF!“ KAZALIŠNA DRUŽINA PINKLEC

Predstava Puf! oblikuje cjelovit scenski izraz prilagođen percepciji najmlađe publike, u kojem pokret, zvuk, svjetlo, materijali i glumačka igra postaju ravnopravna i usklađena cjelina. Nježno se ostvaruje interaktivnost s najmlađima a pritom nudi meditativni ugođaj za odrasle. Predstava komunicira podjednako sa svim dobnim skupinama i pravi je kazališni bombončić.

———————————————

DJEČJI ŽIRI u sastavu Pavla Tratnjak, Vjera Frane Horvat, Lili Hajdinjak, Klara Kipke, Mura Hozmec, Antonija Vinković i Leo Sovar.

DJEČJI ŽIRI KAO NAJBOLJU PREDSTAVU U CJELINI IZABRAO JE PREDSTAVU „BALONOM IZNAD KAPADOKIJE“ U IZVEDBI DJEČJEG KAZALIŠTA BRANKA MIHALJEVIĆ U OSIJEKU.

Predstava progovara o samoći i oslobađanju iste koja nije česta u kazalištu za djecu i mlade. Ima puno emotivnih i smiješnih trenutaka te tako kod gledatelja stvara emotivnu fluktuaciju što ga ostavlja pod dojmom nakon predstave. S tematikom predstave mogu se poistovjetiti i mlađi i stariji te ju potpuno drugačije doživjeti. Rasvjeta, glazba i scenografija dočaravaju savršenu atmosferu u svakom trenutku. Glumci su uvjerljivom glumom držali pažnju publike punih 80 minuta, a način korištenja scenografije npr. igranje i polijevanje s vodom, skidanje na pozornici samo dodaju predstavi stvaran doživljaj jer se takve stvari ne mogu vidjeti u svakoj predstavi.

Jedan od osnivača je i naš nacionalni centar.

Četvrti po redu susret članova mreže održan je u sklopu 28. Festivala profesionalnih kazališta za djecu i mlade Hrvatskog centra ASSITEJ u Čakovcu.

Na sastanku su bili predstavnici ASSITEJ centara iz Ukrajine, Češke, Hrvatske i Srbije, kao i predstavnik LUTFEST-a iz Bosne i Hercegovine. Mreži su se pridružila i dva novoosnovana centra – ASSITEJ Slovačka i ASSITEJ Slovenija.

Tijekom dva dana razgovaralo se o trenutnoj situaciji u zemljama članicama i lokalnim scenama za mladu publiku, izazovima, potrebama i ciljevima s kojima se susreću te o strategijama i planovima za budućnost i prijedlozima konkretnih načina suradnje koji mogu doprinijeti razvoju i jačanju kazališne scene za mladu publiku u slavenskim zemljama.

Osnivanje mreže pruža mogućnosti za razmjenu iskustava i podršku u radu te partnerskog povezivanja unutar mreže kroz zajedničke mreže. Prepoznata je potreba za stvaranjem novih kvalitetnih umetničkih proizvoda – kako novih tekstova, tako i kazališnih produkcija namijenjenih djeci i mladima.

Jedan od fokusa mreže bit će jačanje vidljivosti umjetnika i scena svake zemlje, kroz zajedničku promociju i umrežavanje te stvaranja baze podataka i razmjena dramskih tekstova.

Kao važan cilj istaknuto je i pronalaženje novih načina uključivanja djece u kreativne procese, čime se jača participacija mladih u umjetnosti.

Veselimo se nastavku otvorene razmjene iskustava i zajedničkoj posvećenosti razvoju umjetnosti za djecu i mlade u regiji!

TAJNI ŽIVOT SPLITSKIH LUTAKA – Gradsko kazalište lutaka Split

Obrazloženje:

Izabrali smo predstavu Tajni život splitskih lutaka zato što su nas lutkari oduševili izvedbom raznih lutkarskih tehnika. Na sceni se pojavljuje 40 različitih lutaka što stvara dinamičnu atmosferu. Svaka lutka priča svoju priču i posebna je na svoj način. Scenografija je kreativna. Poruka predstave potaknula nas je da zauvijek čuvamo dijete u sebi. Posebno su nam se svidjeli sami lutkari koji su svojom energijom i točnošću podarili život svakoj lutki. 

_______________________________________________________

Žiri u sastavu Igor Ružić, Hrvoje Korbar i Matko Botić dodjelio je sljedeće nagrade:

Nagrada za najbolju predstavu u cjelini – “DAN KAD SAM SE PRETVORIO U PTICU” Gradskog kazalište lutaka Rijeka

Izvrsnošću u gotovo svim ključnim segmentima kazališnog čina, predstava „Dan kad sam se pretvorio u pticu“ Gradskog kazališta lutaka Rijeka u režiji Tamare Kučinović, nameće se kao najbolja predstava u cjelini službene konkurencije Assitej festivala 2025. godine. Kvalitetni predložak, kreativna razrada i potentna izvedba upotpunjavaju unutarnju logiku i koheziju ove predstave koja pokazuje mogućnosti kazališta za djecu i mlade u opreci između tradicionalnih tehnika i materijala s jedne i virtualne svakodnevice s druge strane, što joj daje dodatnu vrijednost u kontekstu koji nije moguće, a nije ni uputno zanemariti. Pored toga, ona pruža i jednostavnu poruku da prihvaćanje sebe donosi i prihvaćanje drugih.

Nagradu za najbolju režiju – Tamara Kučinović za režiju predstave “ DAN KAD SAM SE PRETVORIO U PTICU” Gradskog kazalište lutaka Rijeka

Tamara Kučinović predstavu “Dan kad sam se pretvorio u pticu” redateljski priprema kao slojeviti gesamtkunstwerk, u kojem je ravnoteža između raznorodnih scenskih znakova bitnija od favoriziranja izoliranih segmenata. Temeljita dramaturška priprema same redateljice i dramaturškog suradnika Nikše Eldana otvara prostor za redateljsku nadogradnju koja je, unutar okvira izvedbe namijenjene (i) predškolskoj djeci, kadra izgraditi zadivljujuće složen psihološki mehanizam emocionalne raspolućenosti glavnog lica. Režija riječke predstave ne može se, u gavelijanskom smislu, odvojiti od dramaturgije, a redateljica jednako brižno pristupa i pažljivom usklađivanju elemenata scenskog dizajna. Redateljski princip Tamare Kučinović skladan je, besprijekorno osmišljen sustav, koji zorno dokazuje da dobna granica pretpostavljene publike ne smije biti izgovor za prilagođavanje estetskih i etičkih kriterija u procesu nastanka kazališnih predstava.

Nagrada za najbolji dramski tekst – ne dodjeljuje se

U predstavama selektiranim za službenu konkurenciju festivala Assitej 2025. godine žiri nije

pronašao izvorni dramski tekst koji bi zaslužio isticanje nagradom. Vrsne adaptacije izmjenjivale su se s rasnim lažama i persiflažama, parafrazama i kolažiranjima, ali izvorne ideje konzekventno i nadahnuto provedene i prevedene u dramski tekst na razini koja zaslužuje nagradu jednostavno nije bilo. U tom smislu ne bi bilo pogrešno ovu odluku shvatiti i kao poticaj angažiranijem i promišljenijem pristupu domaćem dramskom pisanju za kazalište za djecu i mlade.

Nagrada za najbolji vizualni identitet (objedinjena nagrada za najbolju scenografiju i najbolju kostimografiju) – Volha Milovič za vizualni identitet predstave “DAN KAD SAM SE PRETVORIO U PTICU” GKL Rijeka

Svaki element vizualnog identiteta predstave “Dan kad sam se pretvorio u pticu” koji je oblikovala Volha Milovič organski je povezan s dramaturškom, redateljskom i glazbenom cjelinom predstave. Polazeći od prirodnih materijala, Milovič gradi ptičji svijet u kojem se u svakom detalju ogleda promišljanje cjeline, u kojoj i sama tijela izvođača postaju dio totalnog

vizualnog identiteta predstave.

Nagrada za najbolju scensku glazbu – Ivana Đula i Luka Vrbanić, za glazbu u predstavi “DAN KAD SAM SE PRETVORIO U PTICU” Gradskog kazalište lutaka Rijeka

Glazba u predstavi “Dan kad sam se pretvorio u pticu” ne plijeni svojom harmonijskom razigranošću, niti maštovitom instrumentacijom; ne radi se o izbrušenoj partituri koja se procjenjuje sama po sebi. Riječ je o suzvučju neodvojivom od monolitne zaokruženosti scenskog dizajna, zvučnoj slici koja je pažljivo upletena u glumačku igru. Reducirani instrumentarij na krhkoj granici između melodijskog potencijala i perkusivne ritmičnosti bešavno se spaja s glumačkim glasovima, pružajući akustičku nadogradnju vizualnim scenskim znakovima. Glazba u riječkoj predstavi ne postoji bez glumačke igre, ali bi spomenuta igra bez takve, strogo strukturirane zvučne pratnje bila lišena iznimno bitne izražajne nadogradnje.

Nagrada za oblikovanje svjetla – Dario Družeta za oblikovanje svjetla u predstavi “DAN KAD SAM SE PRETVORIO U PTICU” GKL Rijeka

Oblikovanje svjetla u predstavi “Dan kad sam se pretvorio u pticu” organski je dio pomno oblikovanog vizualnog identiteta predstave. Ono nas ni u jednom trenutku ne pokušava očarati svojim tehnološkim mogućnostima, pukim efektom ili ilustracijom, već pažljivo prati dramaturško tkivo predstave, njezin ritam koji izrasta iz cikličkih ritmova prirode i postaje još

jedna neizostavna dionica gotovo muzički oblikovane partiture predstave.

Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje – ženska uloga – Lidija Kraljić za uloge u predstavi “MORIS” UO LOFT

Glumačka izvedba Lidije Kraljić u predstavi “Moris” uzoran je primjer glumačke svrhovitosti i pažljivo osmišljene suigre, budući da se u dramaturškoj strukturi predstave funkcije njezinih glumačkih doprinosa svode prvenstveno na podržavateljsku, podupiruću ulogu, uz podjednako za suigru zainteresiranog nositelja naslovnog lika. Izražajna svedenost i preciznost u oslikavanju obiteljskog emocionalnog uporišta u ulozi majke, te duhovito, uspjelo skiciranje lika djevojčice Bibe značajno su doprinijeli u gradnji fragilne strukture predstave, u cijelosti usmjerene na potentnu glumačku suradnju.

Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje – muška uloga – Jura Ruža za ulogu Morisa u predstavi “MORIS” UO LOFT

Igrati dijete čiji identitet odstupa od konvencionalno zadanih rodnih uloga predstavlja veliki izazov. Takav izazov spremno je prihvatio i u svojoj interpretaciji dirljivo iznio glumac i lutkar Jura Ruža. U naslovnoj ulozi dječaka Morisa koji najviše voli nositi haljinu boje mandarine Ruža je neposredan, precizan i nenametljiv, ali uvijek i u potpunosti scenski prisutan. Pod pažljivim redateljskim i dramaturškim vodstvom i u nadahnutnoj suigri s partnericom Lidijom Kraljić, Ruža ne upada u zamku stereotipne izvedbe identiteta koji odstupaju od društvenih normi. Svojom čistom i na bit usredotočenom glumačkom igrom donosi vjeran prikaz ranjivosti, ali i odvažnosti i hrabrosti dječaka Morisa.

Posebna nagrada za kolektivnu glumačku igru – glumački ansambl predstave “MISTO DI RASTE LAVANDULILILI” Kazalište lutaka Zadar

Kvaliteta predstave „Misto di raste lavandulilili“ Kazališta lutaka Zadar očito je posljedica kolektivnog stvaralačkog procesa u koji su izvođači bili involvirani od samog početka, pa do svake pojedine izvedbe. Na temelju kvalitetnog vodstva i strukture koju nudi inicijalna zamisao, upravo je harmoniziranje različitih izvođačkih osobnosti Irene Bausović Tomljanović, Line Brozića, Ane Cmrečnjak i Jurja Arasa, ona nezamjenjiva i na koncu ključna komponenta bez koje svako, a pogotovo kazalište za djecu i mlade, ne može i ne smije jer u suprotnom gubi svoju inherentnu, a endemsku vrijednost. Stoga, živio zajednički igrililili!

Sve odluke žiri je donio jednoglasno.

Ovogodišnja selektorica, dramaturginja Nikolina Rafaj, odgledala je sve 22 prijavljene predstave i izabrala one koje će sudjelovati na Susretu.

1.         Misto di raste lavandulilili, Kazalište lutaka Zadar

2.         Dan kad sam se pretvorio u pticu, Gradsko kazalište lutaka Rijeka

3.         Priča o Zorku Bistrozorkom i o sreći, HNK Varaždin

4.         Buđenje!, Teatar Poco Loco

5.         Tajni život splitskih lutaka, Gradsko kazalište lutaka Split

6.         Pod pritiskom, Teatar Tirena

7.         Zbroji se!, Kazališna družina Smješko

8.         Grad složenog stanja, Kazališna družina Pinklec

9.         Snjeguljica i Patuljan, GK Joza Ivakić Vinkovci

10.       Moris, LOFT I UO CLOU

Stručni žiri u sastavu: glumica Bruna Bebić, glumac i lutkar Andrija Krištof i profesorica Blaženka Kovač Carić nakon trinaest odgledanih predstava (dvanaest u konkurenciji) dodijelili su sljedeće nagrade:

Nagrada „Zvjezdana Ladika“ za pedagoško-dramski rad dodjeljuje se Luki Mihoviloviću, voditelju Dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula i redatelju za predstavu „(H)Our Soundscape“.

Nastao kao rezultat istraživanja prilika i svakodnevnih životnih okolnosti mladih u Puli ovaj projekt sadržajem, formom i samosvješću pomiče granice uobičajenog dramskog iskaza na sceni prema lokalnom i globalnom aktivizmu, pretvarajući tako umjetnički izričaj u mogući eksplozivni pokretač promjena. Pedagog i redatelj predstave Luka Mihovilović potaknuo je gotovo 40 polaznika srednjoškolskih grupa na anonimno i neobično iskreno iskazivanje stavova, mišljenja, želja, potreba, sumnji, nada i strahova mladih grada Pule. Izbor tekstova iznesen je u formi audio drame, vrlo čisto, upućeno, sa stavom i bez uljepšavanja koje bi možda otupilo oštricu riječi i poruka. Tu su i usporedbe s načinom života prošlih generacija, iskazi polaznika seniorskih grupa. “Otići ili ostati? I zašto? Što gubim? Što dobijam?” nameću se kao pitanja najvećeg izazova za mladu generaciju, na koja svatko mora pronaći osoban odgovor te način kako se nositi s vlastitim izborom. Nenametljiva i suptilna pedagogija koja se razvija zajedno sa generacijskim interesima i potrebama. U stalnom je dosluhu sa ovovremenoscu i generacijama koje dolaze. Dobra pedagogija je ona koja osluskuje i čuje.Uvjerljivost, otvorenost i samopouzdanje sudionika krase ovu izvedbu, s lakoćom dopiru do publike. U njoj nema nametnutih niti izvana režiranih rješenja, a voditelj je sigurna ruka koja poput dobrog duha istine inspirira na hrabrost te ostaje cijelo vrijeme u drugom planu na čemu mu od srca čestitamo.

Nagrada za najbolju predstavu u cjelini dodjeljuju se Dramskom studiju Teatra Tirena za predstavu „Ja sam….“ pod umjetničkim i pedagoškim vodstvom Ines Škuflić – Horvat.

Predstava “Ja sam….” nastala je po motivima knjige “Ja sam Akiko” autora Stefana Tićmija, motiva odrastanja koji se kreću u širokom rasponu od zaigranosti i radoznalosti preko tjeskobe, usamljenosti, sve do individualnosti, zajedništva, ljubavi. Potaknuti tim motivima sudionici predstave istraživali su vlastite, postavljali sebi i drugima pitanja, nalazili odgovore. Akiko ima pjegice, voli svog oca, koža joj miriše na stari papir i često je sama. Ne voli granice i podjele, vrlo je izbirljiva s riječima. Drugima djeluje neobično, a život će joj se promijeniti kada upozna Baobaba i Marsela. Inspirativan i poetičan, tekstualni predložak za predstavu neiscrpna je riznica mudrosti i podsjetnik na najvažnije vrijednosti. Sama izvedba dirljiva je i nježna, glasovi harmonični i tihi, pokreti mekani. Čarobno je pomisliti da odrastanje, pa i sam život, mogu teći tako fluidno i skladno kako se pred nama odvija ova fina, senzibilna priča rastvarajući pritom bogat, maštovit doživljajni svijet, nastao promatranjem svakodnevice kroz prizmu poetskog izričaja.. Upliv voditeljice naslućuje se u ujednačenoj suigri svih sudionika, visokoj estetičnosti kazališnih sredstava i odsustvu bio kakvog viška. Izvođači osobnom toplinom, prirodnošću i vedrinom osvajaju srca gledatelja.

Posebna nagrada za kolektivnu igru dodjeljuje se ravnopravno ansamblima: ZKM/Učilišta ZKM-a “Zvjezdana Ladika” u predstavi “Ka-F-Ka” pod umjetničkim i pedagoškim vodstvom Vere Piščević i Glumačkog studija Kazališta Playdrama za predstavu „Antigona“ pod umjetničkim i pedagoškim vodstvom Lare Jerončić i Anje Ostojić

ZKM/Učilište ZKM-a “Zvjezdana Ladika”: Ka-F-Ka

Dramski studio ZKM-a donosi žanrovski jasnu i cjelovitu ansambl predstavu sačinjenu od nekoliko Kafkinih pripovjedaka. Mladi su glumci svojom izvedbom sigurno uspjeli u prvobitnoj namjeri približavanja Kafkinog svijeta mladima, sigurno su uspjeli zaintrigirati mlado gledateljstvo da postane i čitalačka publika. Nadalje, svojom su snažnom, strasnom i iskrenom KOLEKTIVNOM IGROM uspjeli scenski uprizoriti ambivalentnost Kafkinog svijeta punog apsurdnih konstrukcija stvarnosti. Temu položaja pojedinca unutar sistema totalitarnih režima, općenito poretka i sustava, ovaj mladi ansambl prepoznaje kao svoje ovovremene nemire i napetosti. U svojoj formi ova predstava razbija tradicionalnu dramsku strukturu, a snažne ekspresivne scene prelijevaju se jedna u drugu ili istovremeno bivaju jedna pored druge, stvarajući dinamičku i zanimljivu cjelinu, ali istovremeno tražeći i neku novu percepciju gledatelja. Kazališni jezik vrlo je čist i jasan. U zavidno ujednačenoj KOLEKTIVNOJ KAZALIŠNOJ IGRI koriste se alati ekstatične tjelesne ekspresije, mimske igre i stvaraju se groteskna lica u govornom i tjelesnom iskazu. Lijepo je bilo vidjeti toliko mladih individualaca koji zajedno, ne štedeći se, tkaju istu kazališnu čaroliju, istovremeno budeći u nama nesvakidašnje uzbuđenje.

Glumački studio Kazališta Playdrama: „Antigona“

Osam mladih polaznika Glumačkog studija Playdrame nimalo nije ustuknulo pred zahtjevnošću jednog od najvažnijih i najdubljih djela svjetske književnosti. Uz pomoć autorskog tima, prigrlili su ga, učinili svojim i, oslanjajući se na suigru, približili ga svojoj generaciji. Vječna tema sukoba između božanskih i ljudskih zakona, osobne savjesti i državne vlasti, pojedinca i autoriteta, ili, u konačnici, ljubavi i ponosa postavljena je iznimnom jednostavnošću kroz organsko tijelo kora u stalnom pokretu iz kojeg izranjaju protagonisti, ulaze u odnos i opet u tijelu kora nestaju. Govorne sekvence su statične, čiste i precizne, logični argumenti iznose se razumljivo i s dubokom proživljenošću bez imalo sentimenta ili patetike. Ozbiljnost, minimalizam sredstava, svedenost, suzdržanost, i usmjerenost na suštinu krase ovu izvedbu u kojoj je svaki individualac podređen zajedništvu. Važan element predstave je i snažna ali nenametljiva glazba. Gledatelj tako s lakoćom biva uvučen u zbivanja te zajedno s organizmom kora slijedom događanja nošen prema neminovnom tragičnom kraju. Nijemi svjedoci vraćaju se u tišinu iz koje su izronili a nekoliko mrtvih cvjetova na sceni jedini je trag nepromišljenosti ludih ljudskih postupaka. Na koncu ostaje samo odjek razumijevanja koliko je čovjek malen pod svodom nebeskim.

Izuzetna je, dojmljiva i uvjerljiva disciplina i spremnost mladih izvođača da se podrede zajedništvu čime postižu veliku izražajnu snagu.

DRAMSKI STUDIO MLADIH HVAR
„Sve o ženama“

„Sve o ženama“, dramski tekst Mire Gavrana bio je izbor (možda ne bas spretan s obzirom na dob polaznica), ali svakako izazov za Dramski studio mladih Hvar.
Priča je to o ženama u kojima se humor i emocije isprepliću kroz, u ovom slučaju, dvije različite dramske situacije. Naizmjenice pratimo priču triju prijateljica koje dijele zajedničko radno mjesto-tajnice u nekom neimenovano uredu, sa svom kompetativnošću koje donosi takav posao i s druge strane priča o obiteljskim odnosima majke koja želi pomiriti,oko istog muškarca, posvađane kćeri. I dok nam kroz prvu priču mlade glumice donose niz stereotipnih i površnih odnosa, kompetativnost i konzumerizam kao prijeteće tendencije u društvu, u drugoj priči uvjerljivo, glumački zrelo i sugestivno donose emociju brige, ljubavi i opraštanja unutar obitelji.
Rezultat jest da nas šest mladih polaznica (možda budućih glumica) dramskog studija, vodi kroz dva suprostavljena pejzaža žensko-ženskih odnosa koji onda i žanrovski idu prema komediji, odnosno prema nekom ozbiljnijem stvaranju dramske situacije i lica.

MAX TEATAR
„Elektra“

Euripidovu tragediju „Elektra“ donose na scenu mladi polaznici Max teatra. Kao što u samom predgovoru predstave dramaturginja Blanka Doko najavljuje, radi se o Elektri kako je isčitava generacija Z. U središtu njihovog (dramaturginja, redatelj, glumci) čitanja i interesa nije problem Elektrinog identiteta koji je vezan uz društveni kontekst, religiju i porijeklo, niti govore o Elektri kao simbolu feminizma, što ona jest u mnogim književnim i filozofskim raspravama. Ono sto ova generacije prepoznaje jest ono što „vrišti“ u svijetu i vremenu u kojem žive: BOL, LJUTNJA, AGRESIJA RAT, OSVETA…kako kada i gdje pronaći ljubav, razriješenje, kajanje, preispitivanje, smisao. Ovo je hvalevrijedan i iskren izbor. U samoj realizaciji možda je nedostajalo hrabrijeg i strasnijeg istupa PROTAGONISTA i konkretnije suigre sa KOROM. Ulazak u ritualno ostalo je, nažalost, samo na nivou pokazivačkog i kao da se nije usudilo zahvatiti registre snažnih eforta kako pokreta, tako i govora.

KAZALIŠTE LUTAKA ZADAR- DONATOLINA
„ Pustolovine kroz vrijeme“

Kazalište lutaka Zadar – Donatolina predstavilo se dramskom igrom „Pustolovina kroz vrijeme“, autorice Irene Bausović Tomljanović koja je ujedno i jedna od voditeljica dramskog studija. Mješovita grupa djece od 8-14 godina (koja je već sama po sebi veliki pedagoški izazov) vodi nas na putovanje kroz vrijeme, ostvarujući pri tome zabavnu i dinamičnu scensku igru. Predstava donosi hvalevrijedne teme dječje kreativnosti, zamaštanosti i zaigranosti. Nizanje dojmljivih slika, od scene susreta s gusarima, Indijancima, kaubojima do prostora starog tavana gdje predstava počinje i završava, vraća nas u vrijeme i prostor gotovo ZABORAVLJENOG NAČINA IGRE. Igra koja je daleko od ekrana i tehnologije, lišena ovovremenog i tehnološkog, lišena virtualnog… daleko od „igrica“. Osvajajući publiku jednostavnošću odnosa, izmjenom scenskog pokreta, songova i duhovitih govornih dijelova, ali i nekolicinom izvrsnih dječjih glumačkih uloga, ova je predstava pokazala svu radost istinske dječje zaigranosti.

DRAMSKI STUDIO KAZALIŠTA VIROVITICA
„Partija karata“

Dramski studio Kazališta Virovitica na scenu su nam donijeli predstavu Partija karata koja nas podsjeća na stogodišnjicu rođenja hrvatskog književnika, virovitičana Milana Nikolića.
Polaznice dramskog studija biraju između raznih Nikolićevih djela, a na kraju se odlučuju za interpretaciju upravo romana Partija karata jer on nije samo krimić već u sebi sadrži, kako kažu “love story”. Kroz pripovijedanje i igranje dramskih situacija spretno nam kazuju i prikazuju roman na sceni. Pohvalna je igra mladih polaznica dramskog studija no ipak ostaje žal za nešto dinamičnijom, maštovitijom i preciznijom izvedbom pogotovo u igri bez rekvizite.

HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U ŠIBENIKU DRAMSKI STUDIO „ Ivana Jelić“
„Mi“

Predstava Mi Dramskog studija “Ivana Jelić” progovara o vrlo važnoj temi prihvaćanja drugačijeg. Tri grupe, svaka posebna i drugačija na svoj način, dolaze u staro, napušteno kazalište te ga žele prisvojiti i zadržati za sebe jer su mišljenja da ono pripada upravo njima i nikome drugome. Na kraju ipak shvaćaju da su zajedno jači te se svi skupa odlučuju za rad na predstavi. Iako na prvi pogled svi drugačiji u jednome su jednaki – zaljubljeni u kazalište.
Kroz koreografske dijelove ali i kroz cijeli komad polaznici dramskog studija pokazuju izuzetnu fizičku spremu i zajedništvo i suigru s partnerom. Na izrazito zaigran način pričaju
nam svoju priču i uvlače nas u svijet koji su stvorili. Njih čak 30 zagospodarilo je scenom najstarijeg kazališta u Europi i poslalo nam vrlo važnu poruku, a uz to smo se svi i odlično zabavili.

DRAMSKI STUDIO DADA KD PINKLEC
“Sasvim drugačiji sat lektire”

Dramsko-scenska igra “Sasvim drugačiji sat lektire” Dramskog studija Dada KD Pinklec progovara o međuvršnjačkom nasilju koje se može dogoditi bilo kada i bilo kome. U njihovom slučaju jedan sasvim običan dan u školi u kojem se obrađuje lektira i uči se o Dragutinu Tadijanoviću prekida grupa nasilnih učenika o čijim problemima slušamo na samom početku predstave. Nažalost njihovi problemi se sustavno ignoriraju i ne rješavaju te
to dovodi do ranije spomenute situacije. Polaznici studija progovorili su o gorućoj temi s kojom se i sami svakodnevno susreću. Uz projekcije, vještu igru lampicama te jeku,
ponavljanje već izgovorenih riječi stvaraju zanimljiv prikaz koji u gledateljima budi želju za promjenom i stvaranjem sigurnog školskog okruženja.

BJELOVARSKO KAZALIŠTE- BJELOKAZ 2
„Tri medvjeda i gitara“

Predstava Tri medvjeda i gitara Bjelovarskog kazališta, a prema priči Ljudevita Baurea namijenjena je najmlađoj publici. Majka medvjedica Brunhilda ima troje djece i svako je za nešto. Berta lovi ribu, Bara skuplja med, a Bero je pjesnik. Pratimo ih u njihovom medvjeđem životu i zajedno s njima učimo o tome kako je svatko od nas koristan i dobar u nečemu samo moramo otkriti što je to. Svatko je jednako vrijedan i jedni druge moramo prihvaćati i uvažavati. Služeći se pripovjedanjem, glumom i lutkarstvom, pjesmom, plesom i izvrsnim kostimima mladi bjelovarci donijeli su nam snažnu predstavu vrijedne tematike koju su odlično prihvatili mali ali i veliki.

KAZALIŠNI STUDIO MLADIH, HNK VARAŽDIN
„Klub različitih“

Predstava „Klub različitih“ varaždinskog Kazališnog studija mladih inspirirana je motivima kultnog filma „The Breakfast Club“ Johna Hughesa. Pretočiti film u kazalište i onda ga prevesti na kazališni jezik, vrlo je nezahvalno i teško. Međutim, to može biti itekakav izazov za mlade glumce. Tema govori o mladima , o njihovim godinama, odrastanju, ali i aktualizira širu temu inkluzivnosti kako društvene, tako i odgojno-obrazovne. Mladi progovaraju o ozbiljnim temama- kako se „uklopiti“, kako pripadati grupi, gdje su granice mene i onih drugih, tko sam to JA, kako prihvatiti onog drugog, različitog od mene. Izvođači nas vode kroz svoja lica i njihove probleme, pri čemu često svjedočimo površnom prikazivanju i deklamiranju problema, a motivacija lika i razriješenje ostaje zamagljeno u nizu nedosljednosti kazališnog izričaja (scenski pokret, posezanje za različitim žanrovima). Međutim, svrha kazališnog odgojnog procesa jest prvenstveno otvarati teme koje zanimaju djecu ili mlade i koje su njima zanimljive. Ova predstava to svakako jest. Proces koji su ovi mladi ljudi prošli kroz ovaj predložak, neprocjenjiv je, kako kroz temu, tako i kroz odgovore koji su kroz proces dobili. Nekad je sam proces važniji od rezultata, a to je ovdje bio slučaj.

Stručni žiri u sastavu: glumica Bruna Bebić, glumac i lutkar Andrija Krištof i profesorica Blaženka Kovač Carić nakon trinaest odgledanih predstava (dvanaest u konkurenciji) dodijelili su sljedeće nagrade:

Nagrada za najbolju predstavu u cjelini dodjeljuju se za predstavu “Ja sam…” Teatra Tirena.

Nagrada za najbolji dramski i pedagoški rad “Zvjezdana Ladika” dodjeljuje se Luki Mihoviloviću, voditelju Dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta za predstavu “(H)our Soundscape”.

Dodjeljene su i dvije ravnopravne nagrade za kolektivnu igru: Učilištu ZKM-a za predstavu “Ka-F-Ka” i Glumačkom studiju kazališta Playdrama za predstavu “Antigona”.

Specijalna nagrada za organizaciju Susreta te revitalizaciju hvarskog dramskog studija dodjeljena je našem domaćinu Dramskom studiju mladih Hvar.

Čestitamo im od srca, a puno hvala svim studijima koji su imali uistinu predivne predstave i pokazali kako se naporno i ozbiljno radi.

Veliko hvala Nađi Salom, Mariji Buzolić i Dramskom studiju mladih, Gradu Hvaru i Javnoj ustanovi u kulturi HVAR 1612 na predivnoj organizaciji!

Video sa proglašenja: https://www.facebook.com/100070051600594/videos/1412874433062706?locale=hr_HR

Foto galerija sa jučerašnjeg otvorenja 27. Susreta profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade Hrvatskog centra ASSITEJ u Hvaru te prvi dan Susreta kroz objektiv Đanija Ivančevića.

Susret su otvorili gradonačelnik Grada Hvara Rikardo Novak i predsjednik Hrvatskog centra ASSITEJ Romano Bogdan pod budnim okom Nađe Salom, glavne i odgovone za predivnu organizaciju.